Braćo i sestre!
Crkva nam danas stavlja na razmišljanje događaj Isusova krštenja u rijeci Jordanu. Ujedno, dok se spominjemo ovoga događaja, završava se božićno vrijeme liturgijske godine, i započinje vrijeme kroz godinu.
Liturgijska čitanja, odnosno Crkva nam ne govore previše što se sa Isusom događalo u periodu od njegova rođenja do krštenja. Ipak, moramo biti svjesni da ono što mi slavimo 10 – tak dana, u čitanjima je to 30 godina. Koji su događaji nama poznati u periodu od 30 godina: to je Isusov bijeg u Egipat, povratak iz Egipta, odlazak u Nazaret, posjet Hramu u 12 godini života, boravak 40 dana u pustinji, te se kao odrastao čovjek pojavljuje u rijeci Jordanu, gdje ga Ivan krsti. Velika je simbolika toga čina. Kada razmišljamo o ovom događaju, možemo se sa pravom zapitati: Zašto je bilo potrebno da se Bog, Sin Božji, krsti? Na neki način, malo je taj čin i nelogičan nama ljudima. U ovom, tako milosnom događaju za cijelo čovječanstvo, imamo primjer Božjega milosrđa i Njegove dobrote. Koliko nas Bog samo voli! Mislim, da zaista toga nismo ni svjesni. Ne samo da daje svoga Sina za nas, nego i na Njemu pokazuje primjer kako trebamo činiti. Pokazuje nam da Bog čovjeku prašta, da ga Bog voli, da ga neprestance zove k sebi u njegovo milosrdno naručje. Bog se toliko raduje kada čovjek u svome srcu zavapi: Gospodine, smiluj mi se, oprosti mi! Cijelo nebo se raduje kada čovjek u svetoj ispovijedi Bogu priznaje svoje grijehe! S toga, htio bih nas sve ovdje potaknuti da se radujemo! Radujmo se ovom činu Božjega milosrđa i dobrote! Radujemo se jer nas Bog voli i prihvaća. Svojom ljubavlju, svojim praštanjem i milosrđem, Bog nas želi mijenjati! Želi učiniti da čovjek bude sretan! Da ne budemo svaki dan žalosni i tužni, razočarani i povrijeđeni; ne! Želi nas radosnima, sretnima, da budemo puni vjere i hrabro idemo putem života! Isus se stavlja na stranu grešnika i slabih ljudi – zato je ovaj čin njegova krštenja. Time nam Bog pokazuje da čeka čovjekovu suradnjju. Bez obzira na ljudski grijeh, na ljudsku slabost, dragi Bog čeka čovjeka da odluči mijenjati svoj život, mijenjati se na bolje, na svetije, da budemo sveti, ali čeka čovjeka da zajedno sa dragim Bogom izgrađuje ovaj svijet u dobro, nešto sveto i dobro. Zato je čovjek potreban Bogu, draga braćo i sestre! Ne samo da nas Bog voli, nego čeka i našu suradnju. Možda se sada pitate, kakvu suradnju Bog želi?! Što može Bogu ponuditi slabi čovjek?! Možemo jako puno!! Činiti dobro, mijenjati ovaj svijet dobrotom – tu nas Bog očekuje! U svim poteškoćama s kojima se susrećemo, čovjek je pozvan da čini dobro, i s time ovaj svijet čini boljim. Bog je savršen, Isus je savršen – mi nismo, i ne možemo ovaj svijet učiniti savršenim; ali ono što možemo, jeste učiniti ga boljim. S toga, nemojmo se uplašiti činiti dobro, biti bolji i biti svetiji. Ovaj svijet će biti bolji, ako se mi mijenjamo na bolje. Ponavljajmo sebi: Bog me voli, Bog me ljubi i želi me uključiti u jedan veliki projekt – a taj projekt je spasenje svijeta po Božjoj i mojoj dobroti. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: https://pixabay.com
Dodajte komentar