Nakon što su predstavljena izvješća 13 jezičnih skupina, na četvrtoj generalnoj kongregaciji Sinode, jučer prijepodne, biskupi su imali slobodnu raspravu o drugom dijelu radnoga dokumenta (tzv. Instrumentum laboris), koji je posvećen „razlučivanju obiteljskog zvanja“. Istaknuta je nerazrješivost ženidbe te je rečeno da tu temu treba dodatno produbiti, ne bi li se pomoglo vjernicima uvidjeti da ona ne predstavlja nepodnošljivi teret, već izvor milosti.
Bilo je govora o vezi između obitelji i evangelizacije. Naglašena je važnost djece, jer ona često roditelje približavaju evanđelju. Govorilo se i o svetosti obiteljskog poziva. Obitelj može biti djelatnik društvene promjene samo ako se ostvari u svojoj vjerskoj dimenziji.
Spomenute su i ranjene obitelji, koje Crkva treba gledati s milosrđem, ljubavlju i strpljenjem. Valja istovremeno jasno, ustrajno i hrabro naviještati istinu o braku. Uz ostale teme, govorilo se o obiteljskoj molitvi i sudjelovanju na euharistiji, jer – kako je rečeno – obitelj koja moli uživa mir. Na koncu su biskupi raspravljali o obiteljima koje su pogođene ratom, nasiljem i nesigurnostima te su primorane na selilaštvo.
U popodnevnim satima istoga dana, na petoj generalnoj kongregaciji, nastavljena je rasprava o drugom dijelu radnog dokumenta Biskupske sinode. Istaknuta je potreba za ispravnom, „kristocentričnom“ obiteljskom formacijom, kako bi bračni parovi bili svjesni svojega poslanja kao Božjih suradnika. Valja ponovno otkriti obiteljsko poslanje tamo gdje – poput Europe – natalitet snažno opada. U svijetu gdje sve više vladaju virtualni odnosi – rečeno je –, imamo poticati na osobni susret s Kristom.
Bračni tečaj trenutak je evangelizacije, a zaručnike treba potaknuti da ne gledaju samo na emocionalni vidik ženidbe, već i da shvate njegovo sakramentalno značenje. S obzirom na velik broj osoba koje se rastaju u prvim godinama braka, naglašena je potreba bližeg praćenja zaručnika, uz pomoć, primjerice, svjedočanstva bračnih parova.
Istaknuta je zatim tema ženidbene nerazrješivosti. Rečeno je kako ona nije stavljena u pitanje i da ju Crkva ima naviještati, ne kao breme, već kao Božji dar i izvor milosti koji omogućuje življenje po evanđeoskom nauku. Zbog toga sakrament ženidbe ne treba predstavljati kao samo ideal koji treba ostvariti ili kao isključivo moralno pitanje, već kao izvor nove snage. Neki su oci stoga predložili novi pastoralni jezik koji bi mogao izraziti ljepotu načela nerazrješivosti, za koji se čini da mnoge vjernike plaši.
Ponovno je rečeno da su roditelji prvi katehisti djece i Crkva ih u tome ima podržati. Govorilo se i o mladima te njihovom strahu od konačnih obveza i potrebi za sigurnošću. Izraženo je mišljenje da se Crkva možda previše usredotočila na moraliziranje o spolnosti, a da je nedostajao „entuzijazam za obitelj“.
Na temu ranjenih obitelji, rečeno je da i one svjedoče „fragmente evanđelja“, pokazuju „iznenađujuću duhovnu dimenziju“ i da im je prije svega potrebno milosrđe i pravednost. One – rečeno je – stavljaju „na kušnju sposobnost Crkve da izvrši vlastito poslanje“. Crkva ne osuđuje, nego spašava te treba s milosrđem gledati one koji žeđaju za Bogom. Istovremeno je naglašeno da milosrđe podrazumijeva istinu i zahtjeva pokajanje i obraćenje.
Napomenuto je da obitelji treba poučiti međureligijskom dijalogu kako bi se izbjegli strahovi i predrasude utemeljene na neznanju. Lectio divina i važnost Božje riječi bile su među temama izlaganja, kao i potreba da kršćani sudjeluju u političkom životu. Zakonodavci i vlade pozvani su da ne razaraju, već poštuju bit obiteljskoga života. Na koncu su spomenute obitelji vojnikâ, koje često moraju živjeti u de facto razdvojenosti zbog vojnih obveza. Za njih je potrebno osmisliti poseban pastoralni pristup.
Izvor: www.radiovatican.va
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar