Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. ( Post 1,27;31)
Malo je više prošlo od šest dana, od kada je nedjeljna propovijed izrodila ideju o pisanju na temu muškarca i žene, te kako je to Sveti Ivan Pavao II u svoje dvije knjige, kateheze o ljudskoj ljubavi u „Muško i žensko stvori ih – kateheze o ljudskoj ljubavi ( cjelovita teologija ljudskog tijela )“, opisao konkretne probleme sa kojima se susreću studenti, bračni parovi, u pogledu na same sebe i svoje tijelo, na spoznaju intime kod sebe u odnosu na intimu kod onog drugog.
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo (Post 2, 24)
Koliko sam puta od svojeg djetinjstva čula ovaj citat iz Svetog Pisma? A ti, koliko ti je puta ista rečenica imala isti kraj? Jedno tijelo, a dvoje njih. Da li je to doista moguće u materijalističkom – opipljivom svijetu, kako taj pojam da postane jasan u momentu izgovaranja? Ostavit će oca i majku, da bi prionuo uza svoju ženu. Znamo da je tako, ali znamo li zašto je to tako?
Rodiš se, igraš se u pjesku, završiš školu, studije, zasnuješ obitelj, ideš na ljetovanje, budiš se svaki dan uz druga – družicu koji/a ti je darovana, otplaćujete skupa kredit, radujete se u smijehu djeteta, plačete skupa sa djetetom, jurite nakon nedjeljne svete mise kod roditelja na ručak… Samo djelić života je to, a mi ga živimo po nekom utvrđenom ritmu. Najčešće se može čuti „ nemam vremena“, javim ti se kada ovo ili ono… U svoj toj gužvi, ma tko će još misliti o teologiji tijela, mogli bi reći. Čemu bi ona mogla pomoći da sve aktivnosti maloprije nabrojane lakše idu ili možda brže? Sigurno nam kateheze neće dati recept kako organizirati 24h, ali nam kroz iskustvo drugoga i učenje o dostojanstvu tijela mogu u mnogome doprinjeti da se tjelom služimo kao hramom koji nam je Gospodin poklonio, te da ako i nemamo, steknemo svijest o značenju tijela. Vjerujem da će teološko filozofsko promišljanje kateheza Svetog Ivana Pavla II objasniti bolje to značenje.
U predgovoru prvog svezka „ Muško i žensko stvor ih „ (popularnija kao „ Teologija tijela „ ) don Damir Stojić, studentski kapelan iz Zagreba ( mladima dobro poznat po vjeronaucima za studente upravo pod nazivom Teologija tijela ) iznosi svoje mišljenje na temu spasenja ovako : Zbog diskretna dualizma u našem društvu, prisutna čak i u crkvenim redovima, vlada prešutno mišljenje da je duša dobra, a da je tijelo loše. Nastavlja zatim don Damir Stojić o svojem drugačijem mišljenju o tijelu, sve dok u vatikanskoj knjižnici nije „otkrio“ kateheze svetog Pape Ivana Pavla II u kojima otkriva – nalazi, da je zapravo tijelo „ stožer spasenja „ i da tek kad tijelu damo dostojanstvo koje mu pripada, možemo shvatiti središnju istinu vjere – da je Riječ tijelom postala ( Iv 1, 14 ). Kateheze Ivana Pavla II su od velike pomoći u razumijevanju istine o našem tijelu koje nam je darovano, da uz pomoću njega postignemo spasenje duše.
Jedna od posebnosti ovih kateheza jest način na koji su nastale. One nisu pisane kao teološko – znanstveni projekt, već su sazrijevale ka plod osobnog životnog iskustva, dugogodišnjega pastoralnog rada sa studentima, bračnim parovima. Već kao mladić Karol Wojtyla osjetio je na vlastitoj koži tragediju života i zla ratnog i poratnog vremena. Vrlo je rano ostao bez majke, brata i oca. Nakon „ oslobođenja „ od nacizma na političku scenu dolazi komunizam koji također gazi dostojanstvo ljudske osobe. U tim burnim i čovjeku neshvatljivim vremenima mladi Wojtyla se pita o smislu života, o tome tko je zapravo čovjek i kamo ovaj svijet ide. Nakon ređenja Woytila odlazi na poslijediplomski studij u Rim, a doktorira u Krakowu. Uskoro počinje predavati kao profesor moralne filozofije i obnaša službu studentskoga kapelana. Ovo cjelokupno iskustvo bit će presudno za nastanak „Teologije tijela“ . Slušajući probleme tih mladih ljudi, Karol Wojtyla uvidio je kako temeljno ljudsko iskustvo pronalazi svoj odgovor u objektivnim istinama kršćanske i biblijske objave. Ovim katehezama Karol Wojtyla ne nadodaje ništa novo nauku Crkve, ali zasigurno čini novi korak. Ono u čemu se krije njegova posebnost jeste metodologija rada. Karol Wojtyla kreće drugim smjerom. On polazi od subjektivnoga iskustva osobe koju onda polako vodi do objektivne istine. Takav pristup se naziva fenomenološki personalizam. Konkretno : umjesto da započnu sa pravilima i zapovijedima, kateheze najprije izlažu biblijsku antropologiju, dajući odgovor na temeljna ljudska pitanja tko je čovjek i kuda ide. Ovaj pristup je važan i za suvremeni društveni dijalog u kojemu se često raspravlja o pravima čovjeka, ali se prije toga ne pokušava otkriti čovjekov smisao. A upravo se u tome krije velika mudrost ove knjige. Jer tek kada odgovorimo na pitanje tko je čovjek i koji je smisao njegova života, možemo se potpunije pitati: kako živjeti u sadašnjem trenutku?
Izvor : Ivan Pavao II. MUŠKO I ŽENSKO STVOR IH – KATEHEZE O LJUDSKOJ LJUBAVI
Uredila : Marijana Beretić
PHOTO: http://sites/svjetlo-vjere.com/files.obitelj-malih-marija.com/
Dodajte komentar