Božja providnost nam dva mjeseca u godini daruje da intenzivno liturgijski štujemo Blaženu Djevicu Mariju: u svibnju ili maju i listopada ili oktobru. Međutim, tijekom godine postoji još nekolicina dana kada je naša nebeska Majka uz Gospodina stavljena u središte misnih slavlja. Sredinom ljetnje žege, 16. srpnja slavi se Gospa od gore Karmela, pokroviteljica muškog i ženskog molitveno – aktivnog reda koji svoju karizmu uz rad i apostolat temelji na neprekidnoj molitvi, razmatranju, šutnji, studiranju Biblije u prisutnosti Božjoj.

Karmel, Božji voćnjak ili vrt, predstavlja planinski masiv koji odvaja Galileju od Samarije, a završava se u rtu koji se uzdiže nad morem na južnom dijelu zaljeva Haife. To je mjesto okupljanja velikih proroka staroga zavjeta radi molitve i drugovanja s Bogom o čemu nalazimo trag u Prvoj knjizi o Kraljevima: „Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu“ (1 Kr 18,20).

Osim pobožnih Židova ova gora s razvojem kršćanstva postaje mjesto okupljanja nekadašnjih ratnika križara ali i hodočasnika Bogotražitelja, podrijeklom iz Europe. Njihov cilj je bio, baš kao i u vrijeme proroka, živjeti u poslušnosti Bogu, u strogoj molitvenoj šutnji, pustinjačkom životu i razmatranju. „Na jednom vrlo lijepom i dražesnom mjestu stanuju latinski pustinjaci koji se nazivaju braća Karmela; tamo su sagradili vrlo lijepu malu crkvu Majci Božjoj“ ustvrdio je povjesničar, te tu vidimo da braća Karmela imaju u svojoj tradiciji ideju nasljedovanja Djevice Marije i darivanja njoj. „Totuus Marianus est Carmelus!“ što u prijevodu sa latinskog jezika glasi „Karmel je sav marijanski!“ govori nam jedan od najdugovječnijih naljednika sv. Petra, papa Leon XIII. A duboki smisao tih riječi možemo naći u Evanđelju gdje saznajemo da je Majka Božja bila žena tišine, pobožnosti odlikovane unutarnjom molitvom i povezanošću s Gospodinom, te je upravo po tim osobinama ozračje u Karmelu marijansko.

Redovničke su kuće braće Gospe od Karmela vremenom nicale diljem Europe i svijeta, a prisutnost Gospe možemo primijetiti i u trenucima opće Crkvene povijesti a ne samo povijesti ove gore i Karmelskog reda. Naime, u Lurdu je posljednje ukazanje Blažene Djevice Marije bilo 16. srpnja 1858., na blagdan Gospe Karmelske, dan kada Crkva slavi spomen Gospina ukazanja svetom Šimunu Stocku. U Fatimi 13. listopada 1917. Marija je u svom posljednjem ukazanju bila u karmelskom odijelu i oprostila se od troje djece vidjelaca. Mnogi su poznati likovi Katoličke Crkve bili zaogrnuti plaštem karmelskog škapulara koji je svojstvena ovom Karmelskom redu, a to potvrđuje da nisu samo redovnici u tišini i molitvenom ozračju karmelićanskih samostanima htjeli drugovanje s Gospodinom na način Marije, nego i drugi kršćani. Svakako najpoznatiji među njima je, sada već sveti, papa Ivan Pavao II. Nakon što je na trgu sv. Petra pokušan atentat na ovog sveca, liječnici koji su ga operirali ustvrdili su: „Nekoliko je minuta prije šest sati. Kod ulaska u operacijsku dvoranu papa više nema na sebi bijeli talar. Nosi samo majicu i na koži škapular, dva izreska smeđe tkanine, na grudima i na leđima, povezana trakom, sa slikom Majke Božje Karmelske.“

Od doba proroka Ilije prošlo je nekoliko tisućljeća, žamor oko čovjeka je postao intenzivniji, a čežnja za šutnjom, molitvom, razmatranjem u ovom užurbanom svijetu ostaje ista kao u Ilijino doba. Naša Subotička biskupija je od Boga dobila milost da ima vlastitu Goru Karmel, samostan u Somboru, sa velebnom trobrodnom crkvom koja je posvećena sv. Stjepanu kralju. Posebno trebamo biti radosni zbog tog Božjeg dara. Svakako dar nema učinka ukoliko ga ne prihvatimo i ne stavimo sebi na raspolaganje. Čovjek današnjice ima malo vremena za stati, pogledati u svoju nutrinu, tamo pronaći Boga. Vidimo da je u svojoj povijesti i sadašnjosti Karmel idealno mjesto za to. Uđimo barem na kratko u tu oazu tišine i mira, pronađimo Boga u sebi, razgovarajmo s njim, i poslije njegovih smjernica krenimo dalje u život noseći Ga u nama.

Dragi čitatelji, potičem vas da u skladu sa svojim mogućnostima posjetite Goru Karmel naše biskupije u Somboru na dan njene nebeske zaštitnice Kraljice i Majke Karmela, ove, ali i svake naredne godine 16 srpnja, na uočnicu ovoga dana ili barem u devetnici uoči Svetkovine. Iznesimo u šutnji Bogu i Gospi naše brige, patnje, čežnje, ali i radost i zahvalu.

Piše: Nikola Knezi

Foto: Jožef Išpanović