Blaženi papa Pio IX., nakon što je sve biskupe svijeta na I. Vatikanskomu koncilu pitao u što vjeruju i kako razmišljaju kada je u pitanju Blažena Djevica Marija, proglasio je 8. prosinca 1854. godine dogmu Bezgrješnog začeća (Ineffabilis Deus). Zanimljivo je primijetiti da je četiri godine nakon toga upravo Gospa dala svoj blagoslov na tu dogmu kada je 25. ožujka 1858. tokom svoga šesnaestoga ukazanja malenoj pastirici Bernardici u francuskom Lurdu priopćila: „Ja sam Bezgrješno začeće!”
Vrijeme kada se dogma proglasila i kada se Gospa ukazala malenoj pastirici vrijeme je u povijesti čovječanstva u kojem se završavao stari poredak i počinjao novi koji se gotovo u potpunosti udaljio od Evanđelja i Crkve. U tom razdoblju čovjek kao konačnicu ne priznaje više Boga, nego samo ono materijalističko i egoistično vlastito JA. Ateizam, pozitivizam, marksizam počeli su navirati svijetom i razdvajati čovjeka i Boga. Bog nam progovara po Majci svoga Sina koja puna milosti ne može ostati ravnodušna prema potrebama svoje djece. Prvo to čini u Lurdu, a kasnije i u Fatimi, trudeći se usmjeriti nas k duhovnim stvarima i okrjepi.
Sredinom mjeseca veljače slavit ćemo još jedan marijanski blagdan – blagdan Gospe Lurdske. Kao sinovi naše nebeske Majke utječimo na sebe njezinim zagovorom i preporučimo naše bolesne i stare čija je Ona na taj dan posebna zagovornica.
Uredio: dr. med. Nikola Knezi
Foto: Lourdes.photo
Dodajte komentar