Ispraznost

„Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost“ (Prop 12,8), riječi su Salomona, sina Davidova koji je umjesto moći i bogatstva zaiskao od Boga mudrost u vladanju i životu. Tekst knjige Propovijednikove odiše istovremeno i apatijom i mudrošću, onom mudrošću koja nas potiče da se okrenemo prema onome što je najvažnije u našem životu a to je Bog. Da On bude centar našeg života a ne mi, jer sve nam je darovao i na tome  mu trebamo biti zahvalni.

No znamo da u realnosti nije tako. Povod za ovaj tekst je jedna anketa koju sam pronašao na internetu a koja najzornije govori o gluposti na koju čovijek troši vrijeme i koja govori o ispraznosti našoj. Tema ankete je bilo pitanje: „Koja je najgluplja nacija na svijetu? I sam sajt koji je objavio ovu anketu koncipiran je tako da pravi najrazličitije rang liste zemalja i naroda prema najrazličitijim temama a na osnovu određenih kriterijuma.

Danas smo  izloženi ogromnom broju informacija a internet u tome sve više prednjači. Fenomen rangiranja odavno stoji visoko u našim merilima. Porediti se, takmičiti se da budeš bolji, ispred…prvi. I što kad si prvi? I to prođe, kaže Propovijednik. I sve je ispraznost.

Pitanje ankete „o gluposti“ je dovoljno iracionalno, plitko i besmisleno da ne zavrijeđuje dublju analizu.                 Njegova uloga ima zajednički imjenitelj niskokvalitetnih medija a to je da privuče pažnju, „razonodi“, uzme vrijeme „sa kojim ne znamo korisnije postupati“, da razvije beskorisnu znatiželju i temu za razgovor koji vodi u pustu tlapnju. Ima Propovijednik sjajnu „repliku“ na to kad kaže: „Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku? (Prop 6,11). Tko je pozvan da „meri“ glupost iz razonode? Mudri? Umni? Razboriti? Zreli? Pa oni imaju važnija posla a ne da se bave „kućama na pijesku“. Oni prije misle kako sebe popraviti i tako pomoći da se svijet popravi.

Pomenuta anketa je zrnce pijeska na obali. I previše je primjera o ljudskim promašenim namjerama, beskorisnim vidovima ponašanja, o posvemašnjem gubitku onog dragocjenog što nam je Bog povjerio. A ne smijemo zaboraviti da se nalazimo na našoj ograničenoj vrijemenskoj skali.

Kad su u Listri htjeli Pavlu i Barnabi žrtvovati kao bogovima, njih dvojica „razdriješe haljine i uletješe u narod vičući: »Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješćujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu, koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima (Dj 14,15).

Rečenica Salomonova nad kojom nam se zamisliti glasi:“ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, s djelima svojim, u Božjoj ruci; i čovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost“. (Prop 9,1).

Što drugo reći na sve ovo nego: Oprosti im Bože jer ne znaju što čine! i Spasi Gospodine narod svoj!

Piše: Robert Semnic, prof. dr. sc. med.