Podsjetimo se da je Stvoritelj svijeta ljubav. Bog je ljubav, kaže nam sveti Ivan. Isus iz Na- zareta kaže: „Otac moj vas ljubi“ i „Ja polažem život za vas jer ste moji prijatelji”. Ljubav znači da nam netko želi samo dobro, da mu je duboko stalo do nas.

Sjetite se što znači ljubav majke. To je nešto čudesno. Ona je spremna i život dati za dije­te. Danju i noću je tu za dijete i uživa živjeti potpuno za njega. A kako dijete ljubi majku? Tako da uživa što se može potpuno osloniti na nju, očekuje od nje da bude tu čim se probudi, ako ga što zaboli, kad je gladno ili žedno. Majka sve daruje djetetu, svoje mlijeko, poljupce, zagrlja­je, toplinu, nježne riječi. Dijete to očekuje i uživa, ono kao da pliva u toj ljepoti darovane lju­bavi od majke. Bog nas ljubi kao što majka ljubi dijete. I mi onda trebamo ljubiti Boga kao što di­jete ljubi majku.

Sveti Bernardin kaže da je naša osnovna pogreška u tome što stalno mislimo da se spaša­vamo svojim dobrim djelima i  što mislimo da se moramo ci­jeli život kajati za svoje grije­he. Zamislite čovjeka koji je uprljao ruke i sad se cijeli život pere zato što je jednom uprljao ruke. Dovoljno ih je oprati i već su čiste.

Sveti Bernardin dalje kaže da smo mi Tijelo Kristovo. Isus je glava toga Tijela. Prema tome, svaki naš grijeh prelazi na Isu­sa. On je uzeo naše grijehe na sebe. Po krštenju smo u njegovu tijelu i svi naši grijesi su na Isu­su. Prema tome, Isus ih uništa­va. On ulazi u našu smrt i uni­štava naše grijehe. Sveti Bernar­din kaže dalje: „Upravo da sam i teško sagriješio, ništa me to ne muči. Isus je tu, ja sam njegovo Tijelo.” Isus ne može dopusti­ti da njegovo Tijelo bude prlja­vo. On čisti to Tijelo, koje smo ja i ti.

Pokušajte to doživjeti, vi koji ste kršteni, koji ste Tijelo Kri­stovo, koji ste Crkva. Isus je gla­va. Isusovo Tijelo ste vi. Dopu­stite Isusu da On opere to svo­je Tijelo. Nemojte se vi nepre­stano truditi. Samo budite kao  dijete koje zaplače: „Žao mi je, Bože, daj mi pomozi!” i evo, On će sve učiniti. Dopustimo si da budemo kao djeca jer Isus jasno kaže: „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Božje.” Isus je rekao i da bez Njega ne možemo učiniti ništa. Prema tome, zašto se tako trudimo? Zašto se tako bojimo? Zašto ne dopustimo da nas Bog voli?

Dopustimo da Bog nas uzme u svoj zagrljaj, da nas privine na svoje grudi i poljubi nas, da nas Otac Nebeski uzme u svo­je naručje i kaže: „Milo moje! Ja sam te stvorio. Znao sam te i prije nego sam te stvorio. Ja uživam što ti postojiš. Ti si mi­lje moje.”

Da nam ne izgleda kao da govorimo nešto apstraktno, uz­mimo riječi Svetog pisma, pro­roka Izaiju, poglavlje 43, gdje Bog kaže: „Imenom sam te za­zvao. Ti si moj. Kad kroz vodu prolaziš, neće te potopiti. I kad prolaziš kroz vatru, opaliti te neće. Dragocjen si u mojim oči­ma. Ja te ljubim!” Pokušajmo osjetiti svaku tu riječ.  Bog te zove po imenu. Slušaj cako Bog izgovara tvoje ime.

„Ti si moj” – ti si njegovo Tijelo. Prema tome, On se bri­ne da budeš čist, slobodan, svet, spašen.

I zatim se sjeti kako kaže Bog: -Dragocjen si u mojim očima” – ti si dragocjen Bogu. Pazi, nisu mu važni tvoji grijesi. Kao što majci nije važno je li dijete pr­ljavo – ona će ga oprati. Tako će : Isus tebe. Nego, dragocjen si u :ćima njegovim. U očima Boga Svemogućega, čovječe! „Drago­cjen si u mojim očima i ja te lju­bim!” Pa Ti mene ljubiš, Bože moj! I ja tebe ljubim!

„Ostanite u mojoj ljubavi”, kaže Isus. A ostat ćete u mojoj /ubavi ako vršite moje zapovi- edi. Njegova zapovijed je da lju­bimo Boga svim srcem i jedni
druge. Ljubiti Boga znači dopu­stiti da te On ljubi, da te On či­sti, opere, spasi i otkupi. Da si i u ne znam kakvoj nevolji, ako prolaziš kroz vatru ili kroz vodu, neće te potopiti niti ćeš izgorje­ti. „Dragocjen si”, kaže, ,,u mojim očima i ja te ljubim.”

U poglavlju 49 Izaija kaže: „Može li majka zaboraviti čedo svoje utrobe? Pa ako koja i za­boravi, ja tebe nikad zaboravit neću.” Pokušaj shvatiti da Bog baš tebe zna, baš tebe poznaje.

Ako uzmeš telefon ili mobi­tel i među sedam milijardi lju­di nazoveš samo jednog čovje­ka, razgovaraš samo s jednim. Shvaćaš li da je svatko od nas u Božjem mobitelu i da Bog sada, među sedam milijardi ljudi zove baš tebe i pita: „Kako si?” Da, baš tebe, među sedam mi­lijardi ljudi, među milijardama
anđela i milijunima svetaca, On baš tebe poznaje. „Imenom sam te zazvao.” „Ja sam te poslao u Crkvu da te krsti, da te krizma, da te krvlju mojom i mojim ti­jelom nahrani.” Koliko ljepote samo u tome!

„Nikad te zaboraviti neću.” Pokušajte se mirno i polako opu­stiti i dopustiti da te istine uđu u naš život.

Kad to jednom čujemo, a to ostane samo u našim mislima, onda kao da to vjetar brzo od­nese. Ali ako ponovimo nekoli­ko puta, tada to polako prelazi u našu psihu, u osjećaje, dakle u onaj naš dio koji spaja tijelo i duh. A uz daljnje ponavljanje to onda prelazi i u mozak.

Shvatimo dakle, kada ova istina koju smo rekli: „Drago­cjen si u mojim očima i ja te ljubim. Imenom sam te zazvao, ti si moj44, uđe polako preko mi­sli na psihičku, na emocionalne i druge sposobnosti, tada prela­zi i na mozak, a to znači da se ukorijeni u fizičkom. A naše ti­jelo pamti. Naše navike nastaju u tijelu.

Ako samo jednom uzmemo drogu ili alkohol, ako samo jed­nom napravimo nešto negativno, to ne postaje odmah navika. Ali, ako to ponovimo više puta, tada ide iz misli u psihu, iz psihe uđe u mozak i tijelo zapamti. Pre­ma tome, kad utisnemo u sebe Božju ljubav, ona postaje jača od svih naših negativnih misli, riječi i strahova. Vidjet ćemo da nas tada više ne mogu zahvati­ti ni nemir, ni stres, ni depresija, ni nemoć, a osjetit ćemo da se možemo opustiti kao dijete koje majka podiže iz zipke ili kreve- tića. Digne ga i onda dijete uživa s majkom.

Nastojmo doživjeti tu ljubav Božju i vidjet ćemo kako odjed­nom postajemo drukčiji. Tada se u nama liječi bezbroj nega­tivnih stvarnosti, naš mozak po­staje zdraviji, um postaje vrhun­ski sposoban za nova djela, sve u nama postaje zdravo, cjelovito, uspješno i sposobno.

Dopusti si da točno čuješ kako Bog tebe zaziva, kao da ti govori preko mobitela: „Ime­nom sam te zazvao, dragocjen si u mojim očima. Ja te ljubim. Ej, ne boj se! Ja te nikad zaboravit neću.44 Samo se toga sjeti.

Ujedno se sjeti i teksta pro­roka Jeremije iz 15. poglavlja: „Ako mi se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš! Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit ćeš usta moja.44 Kad se Bogu vra­ćaš? Kad vjeruješ da te on ljubi, kad opraštaš drugima, kad pri­znaš da si slab, da si pogriješio, žališ zbog toga i kaješ se.

On ti tada kaže: „Ako mi se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš.“ Bog će dakle učiniti da budeš Njegov sluga, a to znači da ćeš imati neku snagu koju dru­gi nemaju, imat ćeš inteligenci­ju koja je iznad ljudske, razumjet ćeš ono što drugi ne razumiju, ono apstraktno i transcenden- tno i prepoznavat ćeš duhovnu stvarnost, vidjet ćeš tko je Bog i postati cjelovit.

Zatim onaj drugi dio: „.. .ako odvojiš dragocjeno od bezvrijed­na/4 Što je u tvome životu dra­gocjeno, a što bezvrijedno? Je li ti Bog najdragocjenije biće? Pazi, ako ti Bog nije na prvom mjestu, najvažniji, onda propa­daš i mrtav si. Jer, ni novac, ni prijatelji, ni doktori, nitko ti ne može spasiti život. Tebi ne može nitko oprostiti grijehe, nitko te tako ljubiti i spasiti te od najgo­rih stvari osim Boga. Ako imaš Boga, imaš sve. To je isto kao da te pitam: „Je li tebi zrak najvažni- ji?“ Ako ti je nešto drugo važnije od zraka, ugušit ćeš se i umrije­ti. Tako je i Bog poput zraka koji dišeš. Tvoja duša nema drugog zraka nego Njega. Stoga, budi ra­zuman i trijezan i shvati: „Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijed­na, bit ćeš usta moja!“ Ako je Bog najvažniji, ako je On tvoj život, tvoj Stvoritelj i Spasitelj, onda imaš i sve drugo i sve možeš ra­diti jer radiš u Bogu.

„…Bit ćeš moja usta..; zna­či, ako ti je Bog na prvom mje­stu, tad će te čuti tvoja djeca, tvoj muž ili žena, ljudi kojima želiš pomoći. „Oni će se okrenuti k tebi. Ali ti se ne smiješ okrenu­ti k njima44, kaže dalje prorok, a to znači da ne smiješ postati kao oni.

Dokle god ne naučimo teme­ljito razumijevati svaku riječ iz Biblije, dok ne naučimo isku­stveno osjetiti kako nas Bog voli, kako smo kao djeca koja uživa­ju u Njegovu naručju, u Njegovoj nježnosti i kako smo sretni što nas voli, samo ćemo patiti.

Osjetimo: „Imenom sam te zazvao. Ti si moj. Dragocjen si u mojim očima. Ja te nikad zabora­viti neću. Ako odvojiš dragocje­no od bezvrijedna, bit ćeš usta moja. Ako mi se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš/4 Pokušajte i vidjet ćete čuda.

Preuzeto: HAGIOHR

Piše: prof.dr.sc. Tomislav Ivančić

Photo: allgodwallpaper.com