Mlad čovjek podložan je različitim agensima socijalizacije. Čitavo okruženje utječe na njega, društvo, obitelj, škola, susjedstvo… Tako uči pravila ponašanja, kulturu razumijevanja drugačijih skupina s kojima ne dijeli zajedničke kulturne svojine. Međutim ukoliko se zagrebe ispod površine i kada se pogleda iz nekog racionalnijeg kuta, dolazi se se do činjenice da je ipak više zajedničkih točaka između skupina koji žive na istom geografskom prostoru nego razlika.
Čest je pojam multikulturalnost koji svako malo pronalazi prostor u medijskom jeziku, pa se volimo nazivati multikulturalnim zemljama, gradovima, zonama, zajednicama… No praksa je daleko od toga, trebamo prijeći na sljedeću razinu, trebamo težiti ka interkulturalizmu koji se razlikuje po interakciji (međudjelovanjem) od multikulturalizma koji predstavlja samo postojanje više kultura na određenom prostoru.
Bit interkulturalizma možemo očitovati u prošlogodišnjim porukama pape Franje mladima u Sarajevu:
“Vi ste proljetni cvjetovi i u vama vidim želju da idete naprijed, a ne nazad u destrukciju, u prošlost. Želim da ne stvarate neprijatelje, već da zajedno koračate prema budućnosti. Ne gradite zidove, već samo mostove”.
Kao što papa Franjo ima zadaću koja mu je povjerena u službenoj tituli (lat. Pontifex Maximus – najveći mostograditelj), tako se i mladi čovjek današnjice treba okrenuti ka univerzalnim vrijednostima mira i poštovanja. Nije lako u ovim brzim vremenima biti okrenut ka sagledavanju života i okruženja kroz ove ideale i graditi mostove koji ponekad znaju biti unaprijed otpisani kao nedokučivi i nemogući. Bitno je napraviti prostora i susresti onoga na drugoj obali.
Neka nam za život bude poticaj ovih par rečenica što ih prije petnaest godina zapisa dobri duh u crnoj reverendi, pokojni don Branko Sbutega:
“Jer svijet jesmo ja i ti, sva naša ukupnost koja nas konstituira i sva naša konstitucija koja nas čini različitima. I ako nas već nešto čini raznovrsnima, to je želja u tebi da budeš i želja u meni da budem. I sve što nas čini harmoničnim u bilo kojem suodnosu, jest jedan skromni zahtjev: -Pusti me da budem; i koji nužno uključuje jednu drugu rečenicu cjelovitog pristanka: -Puštam te da budeš.”
Piše: Ivan Dodig
Foto: Facebook
Dodajte komentar