Dragi prijatelji, poštovani slušatelji Radio Marije!
Proslavljamo danas zaštitnicu ove župe, zaštitnicu svih nas ovdje okupljenih, proslavljamo i častimo našu Majku, našu Mariju! U ovom poprilično kratkom Evanđelju kojega smo čuli, iščitavamo tako veliku milost koja se dogodila ovome svijetu! Zamislite, braćo i sestre! Isus nam je svakome od nas, ama baš svakome, ostavio svoju Majku da nas štiti i čuva, da uvijek bude tu uz nas! Da nikada ne dopusti svome djetetu da ga netko ili nešto ražalosti! Da nikada ne dopusti da nas križevi života toliko pritiskuju da više ne možemo izdržati! Da nikada ne dopusti da njena djeca pate i budu žalosni, jer Majka to nikada ne dopušta! Ona, koja je brižna i puna ljubavi, u svakom trenu našega života hita ka nama, kao onda kada je Isus križ nosio i pod teretom toga križao, klonuo, pao….a Ona, puna ljubavi, sa suzama u očima, hita njemu u zagrljaj i drhtavim glasom, punim ljubavi, izgovara: „Sine moj, tu sam, sve će biti u redu“. Ljubi i briše Isusovo krvavo lice, te isto tako i nas, nas koji smo opterećeni grijehom, slabog čovjeka i najvećeg grješnika, ljubi i kaže: „Sine moj, kćeri moja, hajde, ustani, nastavi dalje, bit će sve dobro!“ Znam da život nije tako baš lagan, znam da su ljudi ti koji te često povrijede, koji te razočaraju, znam da često oni najbliži okrenu leđa u najtežim situacijama, ali pored svega toga ja ti kažem: Glavu gore, ne boj se! Nemoj biti zagledan u grijeh, nemoj biti zagledan u negativnost, nego hrabro, naprijed u pobjede života. Glavu gore! To je naša Majka, to je Marija! Svakog trena upućuje nam riječi glavu gore i hrabro! Ne boj te se! Onda kada vas svi ostave, onda kada vas svi napuste, kada svatko okrene leđa, kada vas svi optuže i odbace, ona, naša Majka nas hrabri: Glavu gore! Glavu gore dragi prijatelji! Glavu gore vi koji ste u svojim bolesničkim krevetima i trpite i živite vašu bolest, nemoć i ograničenost! Glavu gore! Naša Majka je tu! Ona će pomoći svakom svome djetetu kojega tijelo izdaje! Ona razumije našu patnju! Svo vrijeme drži nas za ruku i hrabri! Izdrži drago dijete! Pa i najgora bolest na ovome svijetu uz Majku je lakša! Najteži križ uz Majku je lakši!
Dragi prijatelji!
Današnjim danom donesimo odluke za naš vjernički, kršćanski život! Donesimo da ćemo od nas puno više častiti, moliti se našoj Majci da nam pomogne na putevima života! Neka nam Ona, svima, Vama poštovani slušatelji Radio Marije, Vama u bolesničkim posteljama, Vama obiteljima, radnicima, cijelom svijetu, udijeli utjehu, istu onu kojom je hrabrila svoga Sina Isusa kada mu je bilo teško! S tim pouzdanjem, neka svatko od nas budemo jednom primljen u topli, majčinski zagrljaj, zagrljaj koji nikada neće prestati. Taj zagrljaj, kojega svatko od nas zna kakav je, jer naša zemaljska majka zagrljajem izriče dubine svoga ljudskoga srca! Tim Majkama koje imamo, tim dvjema velikim ženama svakog ljudskog srca, koje su uvijek uz nas bilo svojom molitvom ili rječju, zagovorom s neba ili riječima utjehe, bilo da nam je mama u Nebu ili pokraj nas, u svoj poniznosti mogu ponoviti riječi Veselina Pavlova:
Mnogo mi nedostaju tvoje riječi,
čak i zapovijed da uradim nešto,
vrijeme ne može rane da izliječi,
suze te nauče da skrivaš vješto.
Tvoga glasa nema, sve ostalo tu je,
čak još zorom čujem: hajde, uzmi slatko,
lagani ti korak kućom odjekuje,
kao da si negdje izišla na kratko.
A možda si otišla zvijezde da mi skineš,
jer sve drugo ti si meni dala,
nikad nisi prestala da strepiš i brineš,
a ja nikad nisam rekao ti hvala.
Praznina pritiska i nije mi lako,
ali kad god pogledam u nebo visoko,
znam da si tu negdje i osjetim kako,
Na me budno pazi tvoje brižno oko.
Znam da me gledaš negdje iz prikrajka,
a kad navru sjećanja i trenutci sjete,
slutim da se pita moja stara majka:
„Gdje li je i što radi njeno malo dijete“.
Odgovor ti šaljem, sada mi ne smeta,
to pitanje zbog koga osjećah se jadno,
tvoj sin mali od šezdeset ljeta,
dobro je obučen i nije mu hladno.
Dodajte komentar