Sigurno često, a posebno u Korizmi, razmišljamo o tome da je Isus za nas dao svoj život. Izdržao je sve kušnje, uvrede, udarce da bi nam svojim uskrsnućem omogućio vječni život. Zapitajmo se da li smo i koliko svjesni te njegove žrtve za nas. Koliko je cijenimo, poštujemo. Koliko smo puta Isusu zahvalili za tu žrtvu i za vječni život?!
Neke male žrtve sa naše strane su uvijek dobrodošle. Potrudimo se više se posvetiti molitvi, dobrim djelima, izvršavanju svojih obveza. Češće pohađajmo svete mise. Ispovjed, pričest i Božja riječ dat će nam dovoljno snage za ovozemaljski život.
Snaga – da, možda nam baš ona nedostaje. Zato nam upravo sve navedeno – molitva, dobra djela, ispovjed, pričest i Božja riječ – može pomoći. „Jer, nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora“ (2. Tim 1,7).
Budimo hrabri, neka nam Isus bude uzor. Hrabri da savladamo svaku prepreku, da se odupremo svakome zlu, da ustrajemo u svojim namjerama. Hrabro svjedočimo svoju vjeru, hrabro izdržimo svaku kušnju. „Ta on je rekao: Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?“ (Heb 13, 5-6).
Ako imamo takvog pomoćnika uz sebe, u osobi samog Isusa Krista, sina Božjega, čemu onda strah?! Hrabrost je vjerovati u sebe. Vjerovati da nešto možemo uraditi. Koliko god da mislimo da su nam šanse da u nečemu uspjemo male – pokušajmo. Sjetimo se – Isus je uz nas. Budimo hrabri izvršavati svoje obveze, svjedočiti svoju vjeru, ustrajati u dobru, pokazati drugima koliko nam znače, koliko ih volimo.
I za kraj: „Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu“ (1. Kor 15,58).
Jelena Pinter
Dodajte komentar