Pred nama su hladna jutra i topla srca. Već danima u glavi imam sliku alarma koji zvoni u 5:45, scenu ustajanja iz toplog kreveta, izlazak u mrak i svjetlo koje je upaljeno u crkvi. To je slika isčekivanja Njega, malog Isusa. Već ranom zorom pokazujemo ljubav prema Njemu. Svako jutro će biti teško, neće nam se dati ustat, bit ćemo pospani, nikakvi. Ali ćemo sve to raditi punim srcem. Prije neki dan jedan rođak me je pitao: Pa kad će već te zornice? Ja bi da skupljam sličice. Ja sam mu rekla: Uskoro. Ali sam se u sebi smijala jer sam se sjetila kakvih je poteškoća imao prethodne dvije godine. Sjećam se njegovih izraza lica kada je nevoljno ustajao. Ali svaki put sam vidjela i nešto lijepo. Njegovu volju, išao je pa makar se ne naspavo. Nekoliko puta smo išli na zornice i preko mrzlih njiva, to mu se jako svidjelo jer smo za manje od 5 minuta bili u crkvi. Bilo je dana i kad je zaspao.
Ima nešto posebno u tim zornicama. To nisu samo obična jutra. Dok mnogi ljudi još spavaju, mi laganim koracima idemo prema našem drugom domu, crkvi, koja nas radosno dočekuje. Svakim jutrom smo bliži najradosnijem blagdanu. Roditelji radosno svako jutro dovode svoju djecu u crkvu. Svatko od nas se trufi dati svoj maksimum iako je još vrijeme za spavanje. Pjevači na koru pjevaju najbolje što mogu, svećenik se trudi odabrati najtoplije riječi, narod moli iz svega glasa.
Svatko od nas imam nekakav poticaj za ići na zornice. Djeca da bi skupili sve sličica, neki da bi se družili na kraju zornice uz topao čaj, ali svi smo mi zbog Isusa na zornicama. Skupa slavimo Krista i radosno isčekujemo njegov dolazak. Bit će i kašnjenja na mise, i svakakvih smješnih i simpatičnih trenutaka. Jednostavno za tih nekoliko tjedana se živi! Sjećam se prije nekoliko godina teško mi je bilo ustajati, ali mama mi je rekla: Spavat ćeš kad dođemo kući. To mi je bio poticaj, ali gotovo nikad nisam spavala, uvijek sam se razbudila na misi.
Liturgijske pjesme koje se pjevaju preko adventa imaju neko svoje posebno značenje. Padaj s nebe, Srca gore, Visom leteć, Raduj se grade Nazeret samo su neke od pjesama… Zanimljivo, narod u crkvi najbolje zna tekstove baš ovih pjesama i svi ih radosno pjevamo svakoga jutra. Osjetimo posebno žar i sreću dok ih pjevamo. Tekstovi tih pjesama u sebi bude našto posebno u nama. Navode nas na veliko isčekivanje i radosne vijesti. Žudimo za Njegovim dolaskom.
Za koji dan nam počinje došašće. Pokušajmo razbistriti misli i ići na zornice. Duhovno se pripremimo za Njegov dolazak. Svako jutro će nam biti sve lakše, svako jutro ćemo željno isčekivati. Isus će nas na kraju nagraditi svojim dolaskom i ispunit će naša srca ljubavlju i radošću. Bit će i kiše i vjetra, a možda i snijega, no nikada ne trebamo odustati. Bliži nam se čas Njegova dolaska. Redovito molite u advenutu i njegujete svoj duhovni život. Ovo će biti pravo vrijeme za razmišljanje i donošenje odluka za sljedeću godinu. Zornice će vam pomoći za to.
Ovaj tekst je napisan Vama, a i meni za motivaciju. Trebamo ići na zornice, bez njih naš Božić neće biti potpun. Ni darovi koje dobijemo neće biti savršeni. Nismo ni svjesno nagrade koja nas očekuje na kraju zornica. Skupite snage i stisnite zube. Budite hrabri, ustanite ranije, svakim danom grijete i pripremajte vaša srca. Vidimo se na zornicama!
Piše: Larisa Skenderović
Izvor: Zvonik
Foto: OnePeterFive
Dodajte komentar