Vjera Meditacije Godina stote ovce
Meditacije Vjera

Godina stote ovce

Ovco jedna! Ti si crna ovca!… neki su od mnoštva ovčjih epiteta koji se pri- godice pridijevaju pripadniku ljudske vrste koji je to, više-manje, zaslužio. Krš­ćanstvo je pritom dovelo vjernika u ne­zavidan položaj uspoređujući ga s ov­com koja pripada stadu. Dotle čak da i jedan moj kolega izbjegava u svojoj župi pjevati poznatu pjesmu „Spasitelju dobri, Isukrste“. Razlog je što se u dru­goj strofi pjeva: „I ja hoću biti ovca tvo­ja”. Donekle razumijem njegov ustuk. Tko od nas želi biti ovca?

Moderni čovjek želi biti sve drugo samo to ne! Ne želi da ga netko vodi za ruku; želi potpunu slobodu od bilo kak­vog autoriteta i podređenosti. Današnje parole su: budi slobodan, neovisan, slo­bodouman, odbaci autoritete! I kad netko čuje pjesmu ,,i ja hoću biti ovca tvoja” naravno da će mu zaparati uši. Ra­dije bih birao biti vuk – moćan, neovi­san, nesputan… negoli biti ovca – ovi­san o drugom, prepušten drugom, ome­đen stadom. Radije bih da ja budem vođa, da drugi idu za mnom, nego da koga slijedim. Uđite u bilo koju knjižaru u gradu i naći ćete gomilu knjiga kako postati vođa, lider, predvodnik… tzv. „Leadership” – famozna riječ koja se danas obožava. Ali zato nigdje nećete naći priručnik kako biti poslušan, loja­
lan, odan autoritetu, odgovoran dru­gome, predan, vjeran… To je za slabiće, za one koji nemaju svoj Ja“ – za ovce.

Društvo ostavlja tek dvije moguć­nosti: ili biti na položaju ili biti ovca! Tko ne uspije doći na položaj, osuđen je da bleji. A zna se čemu ovca služi – za ši- šanje, mužu i davanje glasa na izborima. Koliko god danas pričali o slobodi, neo­visnosti, demokraciji, o pravima… ne­mojte se uvrijediti, ali svi smo mi nečije ovce, htjeli – ne htjeli! To što je napisano u medijima, počesto je napisano za ov­ce. To što govore političari, počesto je upućeno blejavim ovcama. A i mi sveće­nici – propovjednici, trebamo se zapi­tati kako se odnosimo prema našim „ov­cama”. Možda smo nekada radije ovčari negoli pastiri!

Zgodno je uočiti zašto je ovca para­digma vjernika; zašto, recimo, nije neka druga domaća životinja za koje pastiri skrbe? Naime, od svih, jedino ovca ne može podivljati, ne može se snaći u div­ljini. Prepuštena samoj sebi, nema šan­se za spas. Izdvojena iz ovčinjaka, lako postaje plijen zvijeri.

Jubilarna godina Božjeg milosrđa i korizmeno vrijeme pred nama posve­ćeno je baš toj stotoj ovci – meni. Mi­losrđe ne poznaje „prihvatljive žrtve” – devedeset devet je na sigurnom, manje- više za tu jednu! Pastiru je stalo i do života te svo­jeglave. On polaže život i za tu stotu! Pa i kad za- lutam, on me ne odba­cuje, on je spreman ići za mnom i vratiti me u stado. Zar nije razborito slijediti samo onoga tko je spreman život položiti za mene? U ovčinjaku (Crkvi) možda katkad smrdi, zna biti tijesno, ne sviđaju mi se one druge ovce, ali to je je­dino sigurno mjesto ops­tanka. I zato neka nam u Godini milosrđa ne bu­de sramota već ponos uskliknuti: ,,i ja hoću biti ovca tvoja!”

Preuzeto: ZVONIK

Photo: www.slikarskipribor.hr

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.