Papa je u Fatimi, na proslavi 100. obljetnice fatimskih ukazanja, predvodio obred kanonizacije dvoje djece pastira: Franje i Jacinte Marto te je i predslavio svetu misu. U svojoj je propovijedi kazao kako Gospa nije došla ovdje da bismo je mogli vidjeti. Za to ćemo imati svu vječnost ako, se spasimo.
Gospa nam je unaprijed navijestila i upozorila nas na bezbožan način života koji Boga profanira, u njegovim stvorenjima. Takav život – često predložen i nametnut – riskira završiti u paklu. Marija nas je došla podsjetiti da u nama prebiva Božja svjetlost i štiti nas, jer – kako smo čuli u prvom čitanju, “Njezino dijete bi uzeto k Bogu” (Otk 12,5). Prema Lucijinu pripovijedanju, troje je izabrane djece bilo okruženo Božjom svjetlošću koja je zračila iz Gospe. Obložila ih je plaštem svjetlosti koju joj je dao Bog – kazao je Sveti Otac.
Dragi hodočasnici, imamo Majku. Držeći se nje kao djeca, žívimo u nadi koja počiva na Isusu. Isus je nakon svoga uzašašća na nebo, onamo ponio i našu ljudsku narav (tijelo), preuzetu od Djevice Marije, a koju nikada neće napustiti. Neka ova nada vodi naš život! To je nada koja nas drži do posljednjeg daha – rekao je Papa.
Možemo uzeti za primjer svetog Franju i svetu Jacintu, koje je Djevica Marija upoznala s beskrajnim oceanom Božje svjetlosti i naučila ih da se klanjaju. To je bio izvor njihove snage u prevladavanju protivljenja i patnje – rekao je Papa.
“Hvala vam, braćo i sestre, što ste ovdje sa mnom! Nisam mogao ne doći ovdje i ne iskazati Djevici štovanje i povjeriti joj sve njezine sinove i kćeri. Pod njezinim plaštem oni nisu izgubljeni; iz njenog zagrljaja proizići će nada i mir koji traže, a molim i za svu svoju braću i sestre po Krštenju i ljudskoj obitelji, posebno za bolesne, nemoćne, za zatvorenike i nezaposlene, siromašne i napuštene. Molimo braćo i sestre; molimo Boga s nadom da će nas drugi čuti; i razgovarajmo s drugima u sigurnošću da će nam Bog pomoći – kazao je Papa.
Doista, Bog nas je stvorio kao izvor nade drugima, prave i dostatne nade. Život može preživjeti jedino po velikodušnosti drugih životâ. “Ako zrno pšenice ne padne u zemlju i umre, ostaje samo jedno zrno; ali ako umre, donosi mnogo ploda “(Iv 12, 24). Gospodin, koji uvijek ide pred nama; ono što je rekao to je i učinio. Kad god iskusimo križ, On ga je već iskusio prije nas. Mi ne postavljamo križ kako bismo pronašli Isusa. Naprotiv, On je taj, koji se vlastitim sniženjem, spustio čak i do križa, kako bi pronašao nas te raspršio tamu zla u nama te da nas vrati u svjetlo.
Uz Marijinu zaštitu, budimo za ovaj svijet stražari zore, promatrajući istinsko lice Isusa Spasitelja, na Uskrs tako blistavo. Tako možemo ponovno otkriti mlado i lijepo lice Crkve, koje svijetli kad je ona misionarska, gostoljubiva, slobodna, vjerna, siromašna sredstvima, a bogata ljubavlju – kazao je na kraju propovijedi Sveti Otac.
Izvor i foto: radiovatican.va
Dodajte komentar