Vjera Meditacije Duhovna prijateljstva
Meditacije Vjera

Duhovna prijateljstva

Promatrajući svece u povijesti Crkve, zanimljiva tematika koja uz njih ide je tematika duhovnih prijateljstava. Na poseban način zanimljivo je pratiti muško-ženska duhovna prijateljstva, kao na primjer ono sv. Franje Saleškog i sv. Ivane Franciske de Chantal. Ili prijateljstvo između sv. Terezije Avilske i oca Gracijana. Naime, na različit način funkcionira muška duša, a na različit način ženska duša, pa se u duhovnim prijateljstvima događa duhovno upotpunjavanje, obogaćivanje. No, također treba biti svjestan i nekih zamki kojima se sotona služi kako bi se prerušio u anđela svjetla te, ili uništio ono što je započeto kao duhovno prijateljstvo, ili imitirao duhovno prijateljstvo između dvije duše kod kojih zapravo i nema duhovnog prijateljstva. U ovom članku, pod terminom duhovnog prijateljstva ograničit ćemo se samo na muško-žensko duhovno prijateljstvo.

Neke smjernice

Započet ću smjernicama bl. Merza iz djela “Ti i ona” – knjižice namjenjene zrelijoj muškoj omladini. U bilješkama vezanim uz činjenicu kako mladići trebaju paziti na žensku emotivnost koja se lako pomiješa s tematikom muško-ženskog prijateljstva, te na kraju djevojka završi slomljena srca, govori kako postoji izuzetak među doista svetim ljudima jednoga i drugoga spola. Navodi primjer duhovnog prijateljstva između sv. Franje Saleškog i sv. Ivane Franciske de Chantal, te kako je sv. Vinku Paulskom u jednoj viziji bilo objavljeno kako se duša sv. Ivane Franciske de Chantal u vječnosti sjedinila s dušom sv. Franje Saleškog, a obje su se utopile u vječnoj Božanskoj Ljubavi. Nadalje, bl. Merz donosi tri uvjeta bitna za duhovno prijateljstvo:

a) da su jedno i drugo već po prirodi vrlo malo seksualno osjetljivi;

b) da nakon zreloga razmišljanja oboje iz ljubavi prema Bogu odluče doživotno živjeti u potpunoj čistoći

c) svaki i najmanji prohtjev sjetilnosti u svakom njezinu obliku preziru i mrze kao smrtni otrov.

Zaključuje mišlju: “Oni moraju biti, jednom riječi, u čitavom svom biću potpuno oduhovljeni i potpuno prožeti strahom i ljubavlju Božjom.”

Potrebno je bdjeti nad vlastitim srcem

Dotaknimo se teme razlikovanja pravog duhovnog prijateljstva između muške i ženske osobe i između onog što se može predstavljati kao duhovno prijateljstvo, ali to nije. Sv. Franjo Saleški u svom poznatom djelu “Filotea” govori kako to dvoje međusobno razlučiti. Najprije navodi kako su prijateljstva koja u žarištu imaju međusobno poticanje na ljubav, pobožnost i kršćansku savršenost dragocjena i izvrsna jer od Boga dolaze i Bogu smjeraju, te će vječno u Bogu trajati – radi se o duhovnoj ljubavi po kojoj dvije ili više duša međusobno razmjenjuju pobožnost, duhovna čuvstva i u duhu postaju jedno. Nekoliko stranica nakon toga govori: “Čovjek mora paziti da ga prijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobom suprotna spola, bez obzira na razloge; sotona, naime, često prevari one koji ljube. Počinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije će se umiješati površna, a onda i osjetilna te konačno putena ljubav; da i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno, premda je ovdje teško pogriješiti i zamijeniti jednu za drugu; na čistoći i bjelini jasno se vidi sotonin prljav trag: zato, kad nam želi nauditi, sotona to čini lukavo i prepredeno, kako bismo u nečistoću skliznuli gotovo neprimjetno.” Uspoređujući svjetovno i sveto prijateljstvo, sv. Franjo Saleški navodi kako svjetovno prijateljstvo poput heraklejskog meda izaziva vrtoglavicu duha koja poremeti čistoću i pobožnost, potiče na nježne, znakovite i razuzdane poglede, na tjelesna milovanja i sl., te zamućuje prosudbu onih koji mu robuju pa čine zlo dok misle da dobro rade, a svoje isprike i laži smatraju pravim razlozima; u konačnici ostavljaju gorak okus. Sveto prijateljstvo govori jednostavno i iskreno, a hvalu daje samo kreposti i milosti Božjoj, jedinom temelju na kojem počiva. Oči pravog prijateljstva bistre su, ono se ne skriva, nego rado ide među časne ljude. Čisto je prijateljstvo uvijek na isti način pošteno, uljudno i blago i može se pretvoriti samo u čisto jedinstvo duša, živu sliku blaženog prijateljstva koje na nebu vlada.

Bezgrešna i duhovna prijateljstva

Marija, Majka Božja i Majka naša, zvijezda Nove Evangelizacije može nam pomoći razlučiti što je kreposno u kojem prijateljstvu, a što nije. Sv. Ljudevit M. Grignion Montfortski je u svom djelu “Marijina tajna ili sveto ropstvo ljubavi” govorio kako sotona nikada nije imao niti će ikada imati pristupa u Mariju, svetu i bezgrešnu i bez i najmanje sjenke ljage grijeha. Upravo zbog toga nam je Marija ključna u razlučivanju oko tematike duhovnog prijateljstva. Dok svjetovna prijateljstva ili lažna duhovna prijateljstva mogu uroditi zanesenostima ili ekstazama koje vrijeđaju čistoću, pa makar i samo emocionalno, prava duhovna prijateljstva nemaju sjetilnosti ni krivih ekstaza – samo mir u srcu, istina i prisutnost Bezgrešne, te duboko poštovanje prema drugoj osobi u njezinoj cjelovitosti, kao i briga za njezino posvećenje. Ali realno, a ne apstraktno. Konkretno, i riječima i djelima. Bez filozofiranja. Navedimo za kraj samo primjere nekoliko svetačkih prijateljstava.

Primjeri iz literature o svecima:

Duhovno prijateljstvo između sv. Terezije Avilske
i oca Jeronima Graciana od Majke Božje

Marcelle Auclair u svojoj knjizi “Samo Bog dostaje (životopis sv. Terezije Avilske)” govori o duhovnom prijateljstvu sv. Terezije Avilske prema ocu Gracianu: “Voljela ga je kao majka, kao sestra, kao svetica koja je postigla takav stupanj čistoće da i najživlji ljubavni izrazi nisu mogli zvučati dvosmisleno u njenim ustima. (…) Brine se za njega radi njegovog umora, zdravlja, zbog njegovog raspoloženja, raduje se nad silnom dobrotom ‘posrednika’, el casamentero, nad dobrotom samoga Krista koji ih je tako usko povezao da ih ni smrt neće rastaviti, nego će ostati sjedinjeni zauvijek. Pomisao na o. Graciana pomaže joj slaviti Boga.”

Duhovno prijateljstvo između sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa

Prema Marcelleu Auclairu imamo sljedeće činjenice o duhovnom prijateljstvu između sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa: “Ivan od Križa divio se velikoj Terezijinoj prilagodbi u svim okolnostima, njenom smislu za svjetske stvari, njenoj snalažljivosti u radosti kao i u kušnjama, njenoj širini u djelovanju, premda je nije shvaćao do kraja. Terezija je shvaćala vrhunaravnu vrijednost ‘ove duše kojoj Bog ulijeva svoj duh’. Ovako ga je predstavila redovnicama u Beasu: ’On je nebeski i Božji čovjek: otkada je otišao, u cijeloj Castilli nisam našla nikoga tko bi mu bio nalik. Nitko me ne umije tako dobro voditi putem u nebo. Njegov me odlazak bacio u nezamislivu osamljenost. U tome ste svecu dobili veliko blago; otvorite mu svoje duše i vidjet ćete koliko ćete koristi izvući iz toga i kako ćete napredovati na putu savršenosti. Jer njega je naš Gospodin obdario posebnom milošću za to… Moj otac Ivan od Križa je doista otac moje duše i povjeravanje njemu donijelo mi je najviše ploda.’ (…) Ona ga je vrlo ljubila i to svjedoči njezin očaj kad je bio zatvoren, nastojanje da ga oslobodi i radost kad ga je ponovno našla; no diveći mu se, neizmjerno je željela da ga može još više voljeti. A on, ljubeći je više nego je samom sebi dopuštao ljubiti jedno ljudsko biće želio joj je se manje diviti, jer joj nije u svemu odobravao. Nije mu se jednom dogodilo da napiše kako ne želi raspravljati o nekoj točki molitve, jer je ‘…blažena Terezija od Isusa, naša Majka, napisala o toj temi divne stvari…’ No divio joj se i zbog drugih neodređenih i sasvim zemaljskih razloga, kao što se dijete sapeto svojom bojažljivošću divi prirodnoj lakoći i ljupkosti drugog djeteta.” (“Samo Bog dostaje”, str. 368-369)

Duhovno prijateljstvo između sv. Franje Saleškog
i sv. Ivane Franciske de Chantal

Sv. Franjo Saleški u jednom pismu upućenom sv. Ivani Franciski de Chantal govori sljedeće riječi, iz kojih možemo iščitati koliko ju je ljubio čistom i svetom ljubavlju:

“Gospođo,

Neka se svidi dragom Bogu da moja sposobnost bude ravna mojoj dobroj volji da me razumijete u ovom pismu! Bio bih siguran da bi vam pružio veliku utjehu barem u jednom dijelu onoga što očekujete od mene, a posebno glede dviju sumnji koje vam Neprijatelj podmeće u svezi odabira mene kao vašeg duhovnog oca. Pokušat ću vam, koliko mogu, ukratko izložiti ono što smatram najkorisnijim za vas u tom pogledu.

Kao prvo, sve ukazuje na to da je vaš odabir dobar i ispravan. U to, molim vas, nemojte više sumnjati. Onaj snažan poticaj Duha koji vas je privukao kao na silu i uz veliku utjehu; dugo promišljanje koje sam sebi nametnuo prije nego ću vam dati svoj pristanak; činjenica da se ni vi ni ja nismo uzdali u sebe same, već smo pritekli sudu vašeg ispovjednika koji je dobar, učen i razborit; to što smo prvim kolebanjima vaše savjesti dali dovoljno vremena da se smire; molitve ne od jednog ili dva dana već nekoliko mjeseci koje su prethodile vašem odabiru; sigurni su znakovi koji nam nesumnjivo potvrđuju da je takva bila volja Božja.

Pokreti koje uzrokuje zli ili ljudski duh potpuno su druge naravi. Prvi savjet koji daju uznemirenoj duši jest da ne prihvaća savjete, a i onda kad ih primi, da ih smatra savjetima osoba s malo ili nikakvog iskustva. Potiču uvijek na žurbu. Žele da se posao dovrši prije negoli je započet i zadovoljni su s kratkom molitvom koja ne koristi ničemu, osim kao izgovor da ne dovrše ono što je važnije.

U našem slučaju nemamo ništa slično. Sporazum nisam donio ni ja ni vi, već netko treći koji u ovakvim stvarima gleda samo na Boga. Poteškoće koje sam iznio na početku i koje proizlaze iz razboritosti kojom se moram voditi, trebale bi vas umiriti. Vjerujte mi, imao sam veliku želju da budem vaš duhovni vođa (mogu reći da je to bio neizrecivo), ali u jednom takvom ozbiljnom slučaju, nisam htio slijediti ni svoju želju ni sklonost, već samo Boga i njegovu Providnost. Zadovoljite se time, molim vas, i ne raspravljajte više o tome s Neprijateljem. Recite mu jasno da je Bog htio i učinio sve ovo.1 Bog vas je poveo da tražite prvo duhovno vodstvo koje vam je bilo prikladno u to vrijeme, i Bog vas je vodio da da tražite ovo koje će vam biti korisno i plodno, iako je oruđe koje je izabrao nedostojno.

Drugo, predraga Sestro, znate da mi je, kako sam rekao, još od prvog puta kad ste mi otkrili svoju dušu, Bog dao veliku ljubav prema vašem duhu; i kad ste mi se povjerili na poseban način, stvorila se među mojom i vašom dušom još uža sveza ljubavi koja me potakla da vam napišem kako me Bog dao Vama. Mislim da nije ni potrebno govoriti kakav bi mir i ljubav osjećao u duhu, posebno onda kad bi molio za vas. No sada, predraga Kćeri, tome se pridodao nov neopisiv osjećaj koji za posljedicu ima nutarnji mir i blagost koju kušam svaki put kada vam želim savršenstvo ljubavi Božje i druge duhovne blagoslove.

Ne, ne govorim ništa što nije istina: govorim u prisutnosti ‘Boga mojega srca’ i vašega srca. Svaki osjećaj je različit. Ono što osjećam prema vama neizmjerno me tješi, i, na kraju krajeva, od neizmjerne mi je koristi. Sve ovo uzmite kao čistu istinu, i nemojte više sumnjati u to. Nisam htio toliko reći, ali jedna riječ povlači drugu; i nadam se da ćete sve shvatiti dobronamjerno.

To mi se čini čudesno, Kćeri moja: sveta Crkva Božja, nasljedujući svojega Zaručnika, ne uči nas da molimo za sebe, već uvijek za sebe i za svoju braću kršćane. ‘Daj nam’, govori, ‘Udijeli nam’, uvijek koristeći množinu. Nikad nisam osjećao da mi je duh vezan uz neku posebnu osobu kada bi molio; ali, otkako sam otišao iz Dijona dogodi se da mi, kad kažem ’mi’, dođu u sjećanje neke osobe koje su mi se preporučile, a gotovo uvijek vi ste ona prva. I ako katkad, što je rijetko, niste prva, budete posljednja, da bi se na vama duže zadržao. Treba li još što reći? No, za ljubav Božju, ne govorite o ovome nikome jer sam uistinu rekao previše, iako sam govorio sa svom istinitošću i iskrenošću.”

Zaključak

Duhovna prijateljstva su milost koju Bog daje kako bi povezao duše na putu u nebo, ali i velika dužnost bdjeti nad svojim srcem i nad svojim dobrom, te nad srcem i dobrom druge osobe. Traže revnost u Božjoj stvari, rast u krepostima i dijeljenje duhovnih dobara. U svijetu zaraženom krivim vrijednostima, duhovna prijateljstva trebaju značiti istinsko svjetlo i ljepotu Božje ljubavi.

Autor: S. M.

Izvor: www.vjeraidjela.com

Uredio: Nikola Knezi

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.