Povodom spomendana sv. Ljudevita Montfortskoga, osnivača montfortanaca, razgovarali smo s redovnikom toga reda paterom Mirom Ravlićem koji pastoralno djeluje u talijanskoj pokrajini Reggio Calabria. Govorio nam je o svome životnom putu i poslanju montfortanaca.
Pater Miro Ravlić rođen je 1963. godine u zapadnoj Hercegovini. U rodnom mjestu Tihaljini završava osnovnu školu te nakon toga i srednju ugostiteljsku školu u Mostaru, smjer kuhar. Nakon odsluženja, u to doba obveznog, vojnog roka u Puli i Zadru, 1983. godine odlazi na privremeni rad u Njemačku. Budući da su tada kuhari bili traženi, posla nije manjkalo.
„Već sam se u srednjoj školi počeo polako udaljavati od prakticiranja vjere kako je to bio običaj u obitelji.“, naglašava pater Miro. „U Njemačkoj, zbog posla koji sam obavljao i zbog toga što sam živio potpuno sam bez svoje obitelji, moje je udaljavanje od Boga, Crkve i vjere bilo sve snažnije. Bilo je to razdoblje mog života koji i danas većina mladih živi tražeći smisao, sreću i radost ovozemaljskoga života. Nažalost, i ja sam bio jedan od onih koji su sve to tražili na pogrješnom mjestu – toliko da sam potpuno izgubio iz vida Božju prisutnost u mom životu. Novi susret s Gospodinom dogodio se u ispovjedaonici pod sakramentom svete ispovjedi gdje sam spoznao Božansko Milosrđe. Poslije toga, započeo je moj put obraćenja – redovna svakodnevna molitva, čitanje Svetog pisma, redovno pristupanje svetim sakramentima i sudjelovanje na duhovnim obnovama. To je bila moja nova hrana bez koje više nisam mogao zamisliti svoj život i bio sam zahvalan Bogu na toj milosti što sam Ga imao prilike upoznati.
U Njemačkoj sam živio u gradu Dortmundu odakle sam redovno odlazio do moga duhovnog vođe koji je živio tada u Leverkusenu. Fra Mate Puđa imao je mnogo strpljenja za mene. Ubrzo se u meni počela javljati želja da budem svećenik koju u početku nisam prihvaćao, a koju nisam čak ni povjerio svom duhovniku jer sam mislio da je to samo jedna faza koja će brzo proći. No, Bog je bio uporan pa sam jednoga dana, nakon duge unutarnje borbe, pristao na Božji poziv. Već sam tada zagazio u četrdesete tako da mi je bio problem kako ponovo početi učiti. Moja je želja bila postati franjevcem, ali je Bog imao nešto drugo u planu. Njegova me je providnost dovela do Misionara montfortanaca. Tako sam 2005. godine napustio Njemačku i preselio se u Zagreb gdje sam morao dati četvrtu godinu srednje škole. Nakon godinu dana, s ostalom dvojicom subraće, otišao sam u Italiju na Formaciju i na Filozofsko-teološki studij te sam 27. lipnja 2015. godine u Splitu zaređen za svećenika.“
- Možete li nam u nekoliko rečenica predstaviti Vaš red? Tko su Montfortanci?
Naš je službeni naziv Družba Marijina, čiji je utemeljitelj sv. Ljudevit Marija Montfortski. On je živio krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Prošle smo godine slavili tristotu obljetnicu njegove smrti. Montfort je bio pučki misionar koji je na poseban način štovao Majku Božju, zauzimao se za siromahe, a, isto tako, trudio se grješnike izvesti na pravi put, put obraćenja. Trudio se i razviti Marijansku dimenziju duhovnosti te obnoviti kršćanski duh koji je bio u krizi u ono vrijeme što znači da je radio na obnovi krsnih zavjeta. U svome se svećeničkom pozivu trudio spoznati volju Božju. Isto tako, bilo mu je jako važno odgovoriti na potrebe svete Crkve.
Dakle, naša su karizma pučke misije preko kojih pozivamo narod na obnovu krsnih zavjeta, priprema za kraljevstvo Božje, a u svemu tome veliku ulogu ima Blažena Djevica Marija i prava pobožnost prema njoj. Radimo dosta na posveti Isusu Kristu po Mariji koja obuhvaća sve duhovne dimenzije koje bi trebao imati svaki vjernik kršćanin.
- Od kada djeluju na području Hrvatske i gdje službuju danas?
Mi monfortanci djelujemo u Hrvatskoj od 1976., to jest 40-ak godina. Trenutno ima osam svećenika od kojih se četvero nalazi u Zagrebu (Blato), gdje obavljaju različite službe. Na Bezgrješno Začeće prošle smo godine osnovali prvu zajednicu u Poljskoj u mjestu Częstochowa blizu svetišta Jasna Góra. Ondje se nalaze dvojica naših svećenika. To je zajednica u koju sam i ja dobio premještaj, tako da ću se tijekom ovoga ljeta preseliti u Poljsku. Jedan se naš svećenik nalazi u Rimu na Studiju duhovnosti na Gregorijanskom sveučilištu.
- Imate li bogoslove i gdje prolaze faze formacije?
Imamo šest bogoslova koji se nalaze u Rimu. Budući da mi montfortanci iz Hrvatske pripadamo Talijanskoj provinciji, većinu formacije provodimo u Italiji. Sami je početak upoznavanje s paterima u našem samostanu u Zagrebu gdje se bogoslovi upoznaju s poslanjem reda i preispituju za redovnički i svećenički poziv. Nakon toga slijedi odlazak u Italiju gdje se uči talijanski jezik. Nakon određenog vremena počinje postulatura. Trojica su bogoslova u postulaturi koja traje jednu do dvije godine. Poslije postulature ide se u međunarodni novicijat koji se nalazi u rodnom mjestu sv. Ljudevita Montforskog – Montfort La Cane u francuskoj pokrajini Bretanji na sjeverozapadu Francuske. Poslije novicijata koji traje godinu dana, bogoslovi se vraćaju u Rim gdje nastavljaju s filizofsko-teološkim studijem, gdje su trenutno i naša preostala trojica bogoslova.
- Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji smatra se najutjecajnijim djelom Sv. Ljudevita Montfortskog o čemu svjedoče brojni sveci, blaženici, biskupi i kardinali. Je li i u kojoj mjeri to djelo utjecalo i na Vas?
Dok još nisam napustio Njemačku, susreo sam se s tim djelom tako da sam napravio posvetu koju Montfort naučava. Za mene, to djelo i sama posveta Isusu Kristu po Mariji bili su od velike pomoći za vrijeme formacije, školovanja i dan-danas kao svećeniku. To je vježbanje i rast u potpunom predanju Isusu po Njegovoj i našoj Majci Mariji. Predanje u njezino duhovno vodstvo i u njezin zagovor. Posveta me naučila da, sve što činim, kako Montfort naučava, ide preko Marije, za Mariju, s Marijom i u Mariji. Montfort nas, ustvari, uči kako trebamo živjeti kao pravi kršćani.
- Možemo zamijetiti da je papa Franjo crkveni poglavar s neuobičajenim pristupom svojim vjernicima. Kako Vi gledate na njegov dosadašnji pontifikat?
Vjerujem da se papa Franjo trudi, kao što su to činili i njegovi prethodnici, na svoj poseban način voditi Svetu Crkvu putem istine, odnosno putem Evanđelja, i da čini sve što je u njegovoj moći kako bi otkrio narodu pravo lice Milosrdnog Boga Oca. Mnoge zbunjuje to što papa Franjo svoj pontifikat čini na jedan jednostavan pastoralni način. Njegov odnos prema drugima pokazuje nam da je on pastir koji je svoj život kao svećenik, biskup i kardinal proveo radeći s narodom. Iz toga proizlazi i njegova briga, kao i ljubav prema siromasima i prema grješnicima. Papi su potrebne naše molitve i zato nas uvijek poziva da molimo za njega.
- I, za kraj našega razgovora, koja je Vaša poruka mladima, najizloženijima izazovima s kojima se suočava suvremeno društvo?
Mislim da je najvažnije u životu težiti prema istini, i to istini koja je zapisana u našim srcima i koju je danas jako teško čuti zato što smo okruženi svakojakim glasovima koji nas sprječavaju da čujemo onaj glas koji govori u tišini našega srca. Poruka pape Franje: „Ne dopustite da vam ukradu Evanđelje!” govori mnogo. Dakle, ne dopustite da vam ukradu istinu, smisao života, istinsku slobodu i radost koji se mogu naći samo kada dopustimo Duhu Svetomu da nas vodi. I, na kraju, šaljem vam svoj pozdrav i Božji blagoslov po zagovoru Blažene Djevice Marije! Preporučujem se u vaše molitve! Totus Tuus.
Razgovarao: Ivan Dodig
Dodajte komentar