Kol 1,15-20
On je slika Boga nevidljivoga,
Prvorođenac svakog stvorenja.
Ta u njemu je sve stvoreno
na nebesima i na zemlji,
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva,
bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega
i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve;
on je Početak,
Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima.
Ps 100,1b-5
Kliči Gospodinu, zemljo sva!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s pjesmama;
hvalite ga, ime mu slavite!
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Lk 5,33-39
A oni mu rekoše: »Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju.« Reče im Isus: »Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!«
A kazivao im je i prispodobu: »Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga.«
»I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti. Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!«
»I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: ‘Valja staro!’«
Komentar
Čitajući ovo evanđelje, isprva možemo primijetiti kako farizeji uopće ne shvaćaju i ne vide tko je Isus, a on im u ovoj prispodobi opet pokazuje da je on jedini i istiniti Bog! Upitajmo se i mi – čemu naša post? Zašto postimo kada postimo? Zašto se suzdržavamo od hrane, kad je hrana nešto što nam je potrebno za život? Odgovor svaki kršćanin zna – postimo i suzdržavamo se od hrane kako bi se približili Bogu! A što kada budemo s Bogom, hoćemo li onda postiti? Ne – i taj smo odgovor dobili u ovom evanđelju. Međutim, postavimo si pitanje… zašto post? Zašto baš hrana? Očito je: đavao nas jako lako preko hrane može ugrabiti sebi. Mi ljudi smo počeli jesti kad nam se jede, a ne kad smo gladni. Jedemo kad se loše osjećamo, kad smo tužni, kad ne znamo kako ugasiti čežnju u sebi, i radi raznih emocionalnih stanja… Samo Bog nam može ispuniti sve te naše čežnje i riješiti naše tuge i sve ono što nas tjera da tražimo spas u drugim stvarima, pa tako i u hrani! Isus je kruh života, i tko jede tijelo njegovo nije nikada gladan! Kada budemo s Njim, moći ćemo biti vječno siti! Bog nas želi osloboditi navezanosti na sve zemaljsko, a tako i na hranu! U daljnjem dijelu evanđelja vidimo: Isus donosi nešto novo , on radi nešto novo što će nas sve osloboditi, ali on ne ukida ono staro! Naprotiv, on u potpunosti ispunjava, dopunjava i prožima ono staro! On je i novo odijelo i staro vino! Jer, nitko normalan neće kidati novo odijelo da bi krpao staro, a tako ni prolijevati staro kvalitetno vino poradi novoga, jer veli se: valja staro! Ali Isus nam daje da kroz staro imamo novo! I tu je također i jedna jaka poruka: Novi Zavjet se u Starome skriva, a Stari se u Novome otkriva! Isus je Bog kojeg su čekali i očekivali svi oni starozavjetni pisci! Očita je još jedna stvar i u svakodnevnom životu – čak i na dane kad postimo ne jedući apsolutno ništa – kad smo s Kristom, na euharistiji – mi opet jedemo, jedemo njegovo tijelo! Jer Zaručnik je u tom trenutku s nama i mi prekidamo post kako bi smo blagovali Tijelo Njegovo! Mi tad jedemo Njegovo Tijelo i pijemo Njegovu Krv, jer smo u tom trenutku na Njegovim svatovima! Molimo se Gospodinu da istinski u srcu uvijek možemo slaviti kad smo s njime, a isto tako da nam da snage, ustrajnosti i strpljenja da ga u potpunosti upoznamo, te da možemo doći na svatove njegove, kada nam se Zaručnik ponovno vrati, jer Zaručnik na svatove poziva samo one koje poznaje!
Dodajte komentar