Ustanovitelj reda Blažene Djevice Marije za otkup kršćanskih robova, mercedarijevaca, bijaše španjolskog roda, a rodio se g. 1182. u gradiću Rekaudu, blizu Toulusa, u južnoj Francuskoj. Otac mu je pružio dobar odgoj te ga je sam vježbao u viteškom ponašanju što je značilo otvoriti se idealima, plemenitosti, otmjenosti, svemu onomu što je lijepo i dobro, a što su stari Grci nazivali „kalokagathia“. U idealnom se dječaku budila misao da se iskaže u plemenitoj viteškoj borbi i tako stekne slavno ime. Zato je Petar Nolasco već kao 15-godišnjak sudjelovao u ratu protv heretika – albigenza. Kako su borbu u tom ratu pratile okrutnost i fanatizam, vidio je da takvo ratovanje nije za njega. Tražio je nešto plemenitije. Aragonski kralj Jakov I., veoma iskren te revan kršćanin, uzeo ga je na svoj dvor. Petru je i to bilo premalo jer je težio k većoj poduzetnosti i spremnosti na žrtvu. Težio je k velikodušnosti.
Njegova domovina u koju je došao iz Francuske bila je tada većim dijelom pod vlašću Saracena. Mladi Petar Nolasco posjetio je tada glasovito svetište Majke Božje u Kataloniji na brdu Montserrat, kamo su hodočastili iz cijele Europe sve tamo od XI. stoljeća. Nizu najodličnijih hodočasnika stoji na čelu upravo Petar Nolasco, a slijede ga Rajmund de Peñafort, Ivan de Matha – sva trojica apostoli robova – zatim Vinko Fereski i toliki drugi. Francuski svećenik Jean Ladame piše da među njima najglasovitiji bijaše Ignacije Loyola.
Odande je mladi idealist Petar Nolasco pošao u Valenciju koja je još stenjala pod krutim jarmom islama. Ondje se posvetio otkupljivanju kršćanskog roblja po Sredozemlju.
U noći od 1. na 2. kolovoza 1218. Gospa se Petru Nolascu ukazala i naložila da osnuje red posvećen otkupu kršćanskih robova. Uputila ga je na kralja Jakova I. da i on podupre tu ustanovu. Kralj mu je rekao da je i on iz neba primio sličnu poruku. Na dvoru je Jakova I. susreo Rajmunda de Peñaforta, dominikanca, odličnog moralista i pravnika. Zadobio je njegovo povjerenje te se njegovim znanjem i stručnošću poslužio u stvaranju prava i konstitucija novoga reda. To je red mercedarijevaca, redovnika koji će pod zaštitom Majke Božje otkupljivati kršćansko roblje. Petar Nolasco vodio je taj novi red do godine 1249. Kroz to je vrijeme učinio mnogo. Samo na jednom putu u Valenciju i Granadu uspio je otkupiti 400 robova. Dva put je kao spasitelj putovao i u Afriku. Jednom je bio i u životnoj opasnosti jer je posao što ga je vršio bio vrlo riskantan. Petar je osobno oslobodio iz okrutnog ropstva 890 sužnjeva. A skupa sa svojom subraćom oslobodio je 2.718 robova. Umro je 25 prosinca 1256. Proglašen je službeno svetim godine 1628.
tekst i fotografija – sveci.net
Dodajte komentar