Vjera Papa govori Kardinal Parolin: Celibat jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi
Papa govori Vjera

Kardinal Parolin: Celibat jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi

Neovisno o promjenjivim sociološkim i povijesnim okolnostima, zvanje i poslanje svećenika ostaje uvijek isto: donositi ljudima Boga i ljude donositi Bogu. I to ne bilo kojem Bogu, nego Bogu Isusa Krista, Bogu evanđelja – naglasio je kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, u opširnom intervjuu za naš Radio, u kojem iznosi detalje svojeg osobnog svećeničkog zvanja, razmišljanja o formaciji bogoslova i o tome kako živjeti Svetu godinu milosrđa.

U današnjem društvu svećenicima je teže živjeti celibat. Prije je bilo puno više takoreći „vanjskih“ pomoći. Danas je to sve postalo složenije. Celibat međutim jeste i ostaje veliki Gospodinov dar Crkvi, na kojem trebamo biti duboko zahvalni. Celibat sigurno nije uzrok skandala sa svećenicima; uzrok je tome nezrelost i krhkost osoba, zloba, loša formacija, nedostatno razlučivanje i slično – istaknuo je kardinal Parolin.

Je li moguće biti svećenik i diplomat? Na to pitanje je Vatikanski državni tajnik jednostavno odgovorio: Mislim da jeste, inače ne bih bio ovdje i ne bih prihvatio ovo zaduženje. Priznao je da se za vrijeme svoje formacije nije zamišljao u diplomaciji, nego kao župnik ili odgojitelj u sjemeništu. Međutim nikada svoju službu nije vidio kao nespojivu sa svećeničkim služenjem. Uvijek sam – napomenuo je – pokušavao živjeti diplomaciju kao svećenik i iz svojeg svećeništva. I putem diplomatske službe Svete Stolice može se naviještati evanđelje i unositi njegove vrijednosti u društvo.

Kardinal Parolin je rekao da ni u diplomatskoj službi ne nedostaje prigodâ za pastoralnu aktivnost, navodeći susrete s kršćanskim zajednicama, slavljenje mise za njih te dijeljenje sakramenata. Ustvrdio je kako svoju dužnost doživljava kao milost zbog blizine Petrovu nasljedniku i sudjelovanja u njegovom poslanju, ali je to i velika odgovornost. Volio bih – kazao je – po Papinu primjeru moći i u najbirokratskijim stvarima uvijek pokazati milosrdno lice hijerarhijske Crkve.

Za svoje – kako je rekao – „vrlo normalno zvanje“, bez izvanrednih znakova, kardinal Parolin je najviše zahvalan obitelji – ocu, majki i braći – te dobrim primjerima svećenika u vlastitom životu. Naglasio je da se poslanje svećenika ne mijenja kako se mijenjanju situacije ili povijesne prilike. Danas je to poslanje toliko potrebnije koliko se više – kako je rekao – mrači horizont vjere u sekulariziranom svijetu. Napomenuo je kako svećenik treba biti „vjerodostojan znak“ i „što više svijetliti“ Božjom prisutnošću i ljubavlju. Treba biti „most“ koji omogućuje susret s jedinim koji može dati značenje i smisao našim životima.

Napomenuo je kako bi u formaciji svećeničkih kandidata trebao biti prisutan vidik poslanja na periferije i evangeliziranja siromaha. Kao najveću opasnost u tom pogledu je istaknuo ravnodušnost prema ljudskim patnjama i bolima – kako materijalnim, tako i duhovnim. Sjemeništa trebaju pomoći kandidatima u njegovanju osjetljivosti na te stvarnosti. Također je naglasio potrebu ozbiljnog afektivnog odgoja, koji je potreban za istinsku ljubav koja od sebe čini dar u celibatu.

Istaknuo je da je služba sakramentalne ispovijedi od temeljne važnosti u životu svećenika, navodeći pritom primjer sv. Pia iz Pietrelcine i sv. Leopolda Mandića. Papa jako naglašava Božje milosrđe, a u ispovijedi nam se ono daruje, dodiruje i preobražava nas. Što ima ljepše i utješnije od tog sakramenta – bilo za onoga koji ga prima, bilo za onoga koji ga podjeljuje – upitao je kardinal.

Mi kršćani trebamo milosrđe učiniti načelom društvenoga života. Tako ćemo možda moći promijeniti lice našega društva – ustvrdio je kardinal Parolin, podsjećajući na brojne aktualne sukobe u svijetu. Oni se ne mogu nadvladati ako nema stava milosrđa, prije svega u smislu oprosta i dobrohotnosti prema svima. Lijek za ranjeno čovječanstvo su duhovna i tjelesna djela milosrđa – rekao je Papin državni tajnik. Opravdavanje nasilja i mržnje u Božje ime nazvao je „užasnim fenomenom“ te je istaknuo da je dužnost vjernika svih religija boriti se protiv te „degeneracije religije“ i svjedočiti da je Bog milosrđe i ljubav.

A kako to da je kardinal Parolin na fotografijama uvijek nasmiješen – posljednje je pitanje opsežnog razgovora, na koje je odgovorio: Dijelom je to karakter, koji olakšava stvari. Osjećam da je moj život u Gospodinovim rukama, da on vodi moju povijest i povijest svijeta prema miru i spasenju. Istaknuo je uz to važnost molitvene podrške mnoštva ljudi. Tako bih volio ići naprijed, u godinama koje su mi preostale, sve do susreta „licem u lice“ – kazao je na kraju kardinal Pietro Parolin.

Preuzeto: Radio Vatikan

Photo: @AP

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.