D E V E T N I C A
S BLAŽENOM DJEVICOM MARIJOM – MAJKOM BRZE POMOĆI
Presveta Djevice Marijo, Majko Isusova i Majko naša! Svim
srcem želim u ovih devet dana biti na poseban način s tobom: promatrati tvoj
život, da na tvom primjeru i tvojom pomoći naučim svoj život živjeti onako kako
Bog želi i da tvojim zagovorom zavrijedim primiti milosti, koje su mi za to
potrebne. To te molim iz ljubavi prema tvome Sinu Isusu Kristu, Gospodinu
našemu. Amen.
1. dan:
U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski
grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma
Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti
puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati
kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla
si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On
će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje
Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu
neće biti kraja.” Nato će Marija anđelu: “Kako će to biti kad ja muža
ne poznajem?” Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti sići će na te i sila će
te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.” … Nato Marija reče: “Evo službenice
Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje.
(Lk 1,26-35, 38)
Blažena Djevica Marija je pozvana na najvišu čast: da
postane Majkom Sina Božjega, Spasitelja svijeta. Ali ona je kao vjerna Židovka,
sigurno znala kako prorok Izaija opisuje budućeg Spasitelja:
„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Njegove nas rane iscijeliše. …
jer sam se ponudio na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
da grijehe mnogih ponese na sebi.“
(Iz 53,5 i 12)
Marija nije znala sve što će s time biti povezano, ali je
prema Izaijinom proročanstvu mogla biti sigurna da će se otkupljenje od grijeha
izvršiti bolnim načinom, pa da će i ona, kao Spasiteljeva Majka, morati mnogo
trpjeti. Mi si jedva možemo predočiti koliko je izvanredne vjere i odvažne
ljubavi prema Bogu bilo potrebno, da Marija u tom velikom i odlučnom času dade
svoj pristanak. Ona ga ne bi mogla dati, da nije već sav svoj dotadašnji život
živjela u toj dubokoj vjeri i isključivoj ljubavi prema Bogu. Vjerovala je da
je Bog ljubi ( inače je ne bi stvorio!) i da je On u svojoj božanskoj,
svemogućoj ljubavi predvidio sve što će ući u njezin život. Zato je od jutra do
mraka odano, rado i s ljubavlju vršila sve svoje poslove, znajući da time vrši
volju Božju. To joj je, uz milost Božju, dalo snage i odvažnosti, da ponizno i
odlučno kaže svoj „Neka mi bude!“ i u času, kad je Bog zatražio njezin
pristanak da postane majkom toliko očekivanog i željkovanog Spasitelja.
Da li ja svoj svagdanji život, sa svim njegovim malim i
velikim, lakim i teškim dužnostima uzimam kao vršenje volje Božje? Znam li
preko dana, napose u onom što je odbojno i teško, iz ljubavi prema Bogu
ponavljati Marijin: „Neka mi bude!“? Ne smijem zaboraviti da je to prvi način
da omilim Bogu, koji je i mojem životu, makar mi se činio sakriven, skroman i
nekoristan, dao veliki zadatak: osvojiti nebo i za sebe i za mnoge druge duše.
Molitva.
Presveta Djevice Marijo, hvala ti, što si pristala da budeš
Majkom Spasiteljevom i što si tim pristankom prihvatila i sve nepoznate patnje,
koje su čekale tvoga Sina i tebe. Molim te, budi uza me, da i ja znam u svakom
času iskrena srca reći Bogu: „Neka mi bude po tvojoj volji!“ – i da čvrsto
vjerujem da će Bog po svemu, bilo to lako ili teško, radosno ili bolno, voditi
moj život onako kako će za mene biti najbolje.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći
pohiti da nam pomogneš!
2. dan:
Anđeo reče Mariji: „Evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u
starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinji prozvanoj, ovo je već šesti
mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!” Tih dana usta Marija i pohiti u
Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta
začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha
Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen
plod utrobe tvoje! Ta otkuda mi da Majka Gospodina mojega dođe k meni? Gledaj
samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti
čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od
Gospodina!” Tada Marija reče:
“Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.“
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati
kući. (Lk 1,36-37, 39-48 i 56)
Marija je primila milost koja ju je uzdigla iznad svih
ljudskih bića. Ona je toga svjesna. To dokazuju njezine riječi:
„Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom, jer velika mi
djela učini Svesilni!“ (Lk 1,48b-49)
No ona, obdarena tom izvanrednom milosti kao da i ne misli
na sebe. Isus, koji se u njoj utjelovio, potiče je da čini dobro drugima, i ona
odlazi u službu ljubavi svojoj staroj rođakinji. Mi bismo možda rekli: „Pa
mogla je činiti dobro i svojim sumještanima. Sigurno je i u Nazaretu bilo žena
i majki, kojima bi dobro došla njezina pomoć.“ No nije li to pouka za nas:
najprije smo dužni pomoći s v o j i m a. Ako bi netko zanemario svoje najbliže,
svoje stare roditelje, svoj rod, a pomogao bi drugima, morali bismo se
zapitati, da li je takva ljubav u redu?
Blažena Djevica Marija nije činila tako. Najprije pomaže
svojoj tetki, a onda, kad se vratila u Nazaret, sigurno je imala uvijek
otvoreno srce i za sve oko sebe.
Kako je kod mene? Jesam li uvijek spreman / spremna najprije
pomoći svojima? I to rado, s ljubavlju? Ako dosad nije bilo tako, odsad će se
vladati kako me uči Presveta Djevica Marija. Onda će Ona sigurno rado biti uza
me i svojim zagovorom pomagati meni u mojim potrebama.
Još ću danas nastojati nečim razveseliti svoje najbliže:
roditelje, braću, sestre, nekoga iz roda, tko je dosad bio možda zanemaren.
Molitva.
Presveta Djevice Marijo, hvala ti za primjer, koji si nam
dala svojom službom rođakinji Elizabeti. Molim te, daj da i ja imam otvoreno
srce i ruke spremne za službu ljubavi najprije svojim najbližima: roditeljima,
braći, rođacima…, a onda i svima drugima, kojima bi po Božjoj dobroti moja
pomoć dobro došla.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći
pohiti da nam pomogneš!
3. dan:
TJESKOBA SVETOG JOSIPA
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija,
zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A
Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je
potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i
reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.
Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu
nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Kad
se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi
svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus. (Mt 1,18 –
21, 24- 25)
Možemo zamisliti kakvu je muku proživljavao sveti Josip ne znajući za Marijinu svetu tajnu, tim
više, što je ona šutjela. Ta kako bi mu mogla doći i reći da će roditi Sina
Božjega! Kako bi mu mogla dokazati da je to istina? Marija moli i s pouzdanjem
čeka da Bog otkrije Josipu istinu. I Josip sigurno moli – inače ne bi mogao
ostati pravedan. Tada mu Bog uistinu objašnjava neizrecivu tajnu i oslobađa ga
od tjeskobe, a Mariju od bolne patnje.
Možda i u mom životu postoje nerazumijevanja, sumnje, koje
me muče, a ne mogu o njima razgovarati, ili se pokazalo da tu razgovor ne
pomaže. Moram uvijek iznova sklapati ruke i moliti Božje svjetlo i za sebe i za
druge. Čekajući da Bog pokaže istinu, nasljedovat ću i dobrog svetog Josipa i
neću nikome činiti zla, a nasljedovat ću i Blaženu Djevicu Mariju i neću
trošiti riječi, gdje one ne koriste. Pouzdana i ustrajna molitva bit će sigurno
uslišana.
Molitva.
Prečista Djevice Marijo i dobri sveti Josipe, molim vas,
izmolite nam da po vašem primjeru u nerazumijevanjima i sumnjama, kada i
razgovor postane težak, pa i nemoguć, znamo u ljubavi i međusobnom poštovanju
šutjeti, moliti i s pouzdanjem očekivati Božju pomoć.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći
pohiti da nam pomogneš!
Sveti Josipe, moli za nas!
4. dan:
BETLEHEM
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis
svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma
i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov,
koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom
Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da
rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih
nije bilo mjesta u svratištu.
(Lk 2, 1 -7)
Da smo u tim časovima mogli zaviriti u Marijino Srce,
vidjeli bismo koliko je u njemu bilo boli, što svoje dijete – Božjega Sina i
Spasitelja svijeta – mora roditi u staji. Ali vidjeli bismo i to, da to krajnje
siromaštvo nije pomutilo njezine dubinske sreće, jer je Marija i u tome znala
prepoznati Božje vodstvo i Božju volju. Bog je za svog Sina izabrao krajnje
siromaštvo, jer nas je htio poučiti da svoje srce ne privežemo za materijalna
dobra.
Razumijem li ja tu pouku? Znam li strpljivo podnositi
neimaštinu? Prihvaćam li rado granice svojih mogućnosti, ili pošto-poto želim
uvijek nešto više, uvijek novih udobnosti (možda i samo zato, da se mogu
hvaliti pred drugima…)?
Ako sam otac ili majka, da li svoju djecu odgajam tako, da
prije svega nastoje steći bogatstvo vjere i bogatstvo srca – čestitost,
kršćanske kreposti – ili mislim samo na to kako da im dadnem sve materijalne
pogodnosti, a ono najvažnije zanemarujem?
Ako ne trpim oskudice, ako imam dovoljno, možda i u
izobilju, imam li otvoreno srce za siromašne, koji su tako slični Isusu, Mariji
i Josipu u Betlehemu? Još danas moram u tom svjetlu stvoriti čvrste dobre
odluke.
Molitva.
Presveta Bogorodice, koja si Božjega Sina rodila u krajnjem
siromaštvu, pomozi nam, da ispravno gledamo na materijalna dobra, da ne
malakšemo u neimaštini, da ne želimo ono što ne možemo steći čestitim radom, a
od onoga što steknemo, da rado dijelimo s braćom koja oskudijevaju.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći
pohiti da nam pomogneš!
Sveti Josipe, moli za nas!
5. dan:
PRIKAZANJE U HRAMU
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova
čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u
Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da
prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva
golubića. (Lk 2, 22 -24)
Možemo si predočiti kakvim su raspoloženjem Marija i Josip
donijeli Isusa u Hram. Sigurno su najprije iz dubine duše zahvalili Bogu za taj
neizrecivi DAR – ISUSA, a onda su s njime prikazali i sebe, svoj život i rad.
Ponovo su se svim srcem stavili Bogu na raspolaganje, vjerujući u njegovu
ljubav i pouzdavajući se u njegovu Očinsku Providnost.
Znam li ja zahvaljivati Bogu za dar života i za druge
bezbrojne darove, koje mi neprestano dijeli?
Znam li mu uvijek iznova djetinjim povjerenjem prikazivati
svoj život i rad, svoje radosti i boli, svoje planove, potrebe i tjeskobe?
Takvo je prikazanje važnije od svega, što bismo mogli staviti na oltar, jer
svaki drugi dar dobiva svoju vrijednost po ovom nutarnjem prikazanju svega sebe
Bogu.
Ako sam otac ili majka, gledam li u svome djetetu Božji DAR,
za koji Bogu zahvaljujem, i da li to moje dijete može osjetiti? Prikazujem li
uvijek iznova svoju djecu Bogu da tako na njih zazovem Božji blagoslov?
Znam li prikazivati Bogu sve one, s kojima me je Bog u
životu povezao, kao i one od kojih možda trpim? Od danas ću to nastojati činiti
što češće.
Molitva.
Dobri Oče nebeski! Ti si mi dao život i želiš da ga živim
tako, da na kraju ovog zemaljskog života prijeđem u život vječni, u kojem neće
biti ni suza ni boli, u kojem si nam pripravio neprolaznih radosti. Zahvaljujem
ti, Oče, za dar života. Hvala ti za sve radosti, ali i za sve patnje, kojima
često ne vidim smisla. Vjerujem da sve upravljaš za moje dobro. Zato ti
prikazujem sebe i sve svoje, i molim te, po zagovoru Presvete Djevice Marije i
svetog Josipa, daj nam svima milost, da uvijek ponovo nastojimo živjeti kako ti
želiš, da ti naše prikazanje bude ugodno u Isusu Kristu, tvojem Sinu, našem
Spasitelju. Amen.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći,
pohiti da nam pomogneš!
Sveti Josipe, moli za nas!
6. dan:
MARIJINO POSREDOVANJE U KANI GALILEJSKOJ
Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila je ondje
Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina,
Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” Kaže joj Isus: “Ženo, što
ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati
poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!” A bijaše ondje Židovima
za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus
poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im
reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad
okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje
zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: “Svaki čovjek
stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro
vino sve do sada.” Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i
objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2, 1 -11)
Isus je sveznajući Bog, pa je znao da je nestalo vina. On
nas neizmjerno voli – tako je ljubio i te mladence – no ipak im je pritekao u
pomoć tek kad se za njih zauzela njegova Majka. Nije li nas time htio poučiti,
kako mu je milo kad ga ona moli za nas? I još više: da će na njezinu molitvu
učiniti i ono, za što još nije došao njegov čas. Prema tome možemo s
bezgraničnim pouzdanjem moliti Blaženu Djevicu Mariju da se za nas zauzima, pa
i u materijalnim potrebama. No, nemojmo zaboraviti, što ona postavlja kao uvjet
uslišanja: „Što god vam rekne, učinite!“ A Isus nam je najviše naglasio svoju
zapovijed ljubavi: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja
vas ljubio!“ (Iv 15, 12) Znamo, dakle, što moramo činiti, da bi Marijin zagovor
ubrzao Božju pomoć.
Molitva.
Sveta Majko Božja, Pomoćnice kršćana, sam Isus želi, da nam
budeš Zagovornicom. Ti si tako spremna da nam pomogneš, ali mi često nismo
izvršili što Isus od nas traži. No, iako smo nevrijedni, molimo te, Majko, budi
nam Posrednica kod svog Sina, našega Spasitelja. Izmoli nam milost žive vjere,
pouzdanja i ljubavi, da svoj život živimo više u duhu Isusove zapovijedi
ljubavi. Daj da poput tebe vidimo, gdje možemo drugima pomoći i razveseliti ih
i da to rado činimo. Znamo da ćeš tada i ti, kad bude trebalo, rado požuriti
Isusov čas, da nam se smiluje u našim potrebama.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći,
pohiti da nam pomogneš!
7. dan
MARIJA I ISUSOV JAVNI ŽIVOT
Marija je Isusa othranila i odgojila, a kad je došlo vrijeme
za njegov javni život propovijedanja i naučavanja, ona ostaje tiha u
skrovitosti. Sigurno se znala neopazice umješati u mnoštvo i sa živom vjerom
slušati Isusove pouke. Tako su jednoga dana Isusa upozorili:
“Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s
tobom govore.” Tomu koji mu to javi on odgovori: “Tko je majka moja,
tko li braća moja?” I pruži ruku prema učenicima: “Evo, reče, majke
moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima,
taj mi je brat i sestra i majka.” (Mt 12, 47 -50)
Možda je Marija čula taj Isusov odgovor. Da li ju je
zabolio? O ne, jer ona je uz svoga Sina više nego itko na zemlji uvijek vršila
volju Oca nebeskoga:
-i u spremnosti da prihvati Bogomajčinstvo,
-i u prihvaćanju siromaštva,
-i u bijegu u Egipat, gdje su morali kroz neko vrijeme
živjeti u progonstvu,
-i u svakidašnjem radu u nazaretskoj kućici,
-i sada, u skrovitoj povučenosti, dok Isus obilazi gradove i
sela propovijedajući i čineći čudesa.
Mariji nije bilo ništa svetije od Božje volje. Zato je
razumjela i poziv svoga Sina.
Da li mene u svemu vodi želja da ispunim volju Božju?
Pomažem li drugima da je izvrše?
Ako sam otac ili majka, pitam li se ozbiljno, što Bog želi
od moga djeteta? Nakon što smo nastojali svojoj djeci dati dobar kršćanski
odgoj, znamo li poštivati njihovu odluku, da žive kako to Bog traži preko
njihove savjesti, a da se ne miješamo nepotrebno u njihov život?
Jesmo li spremni da svoje dijete podržimo i potaknemo na
odazov, ako bi ga Bog izabrao za svoju službu? Ili možda mislimo da možemo svom
djetetu željeti nešto bolje, nego što mu želi Bog?
Ako nisam spreman / spremna prihvatiti Božju volju, kako
mogu tražiti da Bog prihvati „moju“ volju?
Molitva.
Nebeska Majko, svojim nas zagovorom učvrsti u vjeri, da je
za nas najbolje ono, što Bog hoće. Nauči nas da i druge potičemo i pomažemo da
tako misle i hoće. Daj, da svoju životnu zadaću nastojimo što savjesnije
izvršiti, a onda da znamo ostati u skrovitosti i ne miješati se u tuđi život,
ako to ne bi bilo u skladu s voljom Božjom i prema tome za istinsko dobro tih
duša.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći,
pohiti da nam pomogneš!
8. dan:
MARIJA UZ ISUSOV KRIŽ
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra
njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj
nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče
učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi. (Iv 19,
25-27)
Marija je bila vjerna do Križa. I tu je u svojoj boli ponavljala: „Neka mi bude!“ i sjedinjavala se s Isusovom otkupiteljskom žrtvom.
Ona je i pod križem Isusova Majka i Isusova učenica: kao Majka ga je bolju raskidanim srcem prikazivala Nebeskom Ocu, a kao učenica upijala je njegove riječi s križa: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ I prežalosna majka oprašta. Oprašta svojim sunarodnjacima, koji su se Isusa odrekli, oprašta židovskim poglavarima koji su ga na smrt osudili, oprašta Herodu koji ga je okrutno izrugao, Pilatu, koji je od straha za svoju službu podlegao židovskim zahtjevima i prijetnjama. Marija oprašta svima nama, jer smo svi svojim bezbrojnim grijesima skrivili Isusovu smrt na križu. Ne samo to: na Isusovu želju, Marija nas uzima za svoju djecu i nikada nas neće napustiti. Ona se čak vraća na zemlju (Lurd, Fatima) da nas iznova odvraća od zla i obraća k dobru.
Što učim od Marije pod križem?
1. Ako u svom trpljenju znam s Marijom ponavljati: „Neka mi bude po tvojoj volji“, nijedna me bol neće slomiti, nego će me osposobiti za veću ljubav, punu razumijevanja za druge.
2. Moram nastojati, da poput Isusa i Marije rado opraštam sve i svakome. Neka me na to sjeća prošnja molitve Gospodnje: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.“ Ne smijem govoriti: opraštam, ali ne mogu zaboraviti. Ako svaki put, kad se sjetim neke nepravde, iskreno ponovim: „opraštam od sveg srca“, onda neće ništa smetati to što „ne zaboravim“.
3. Ako sam iskreno oprostio, onda u mom srcu nema mjesta osveti, nego uvijek iskreno nastojanje, da zlo uzvratim dobrim.
Molitva.
Žalosna Majko Božja, tvoje je prečisto Srce bilo probodeno mačem boli, ali ti si ustrajala pod križem svoga Sina i uz njega Spasitelja postala Suspasiteljicom. Molim te, nauči me strpljivo i odano primati svaku bol i patnju i prikazivati je u zadovoljštinu za svoje krivnje, kao doprinos za spasenje mojih milih i dragih, ali i za čitavu Crkvu, za čitav svijet. Molim te, izmoli mi veliku milost, da znam opraštati, da nikad ne gajim osvetničke misli, nego da na zlo odgovaram dobrim. Molim te i za svu našu braću koja trpe. Izmoli im utjehe i snage da se po trpljenju više sjedine s našim Spasiteljem i tako zasluže vječne radosti.
Zdravo Marijo…
Naša Gospo Brze Pomoći, pohiti da nam pomogneš!
9. dan
MARIJA S PRVOM CRKVOM OČEKUJE DUHA SVETOGA
Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje
je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se
u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma,
Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni
bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i
braćom njegovom. (Dj 1, 12-14)
Kako li nam divan primjer daje Presveta Djevica Marija! Okupila je oko sebe Apostole i pobožne žene da se zajedničkom molitvom spreme za silazak Duha Svetoga. Na nju je Duh Sveti već sišao u času Isusova začeća, i ona je uvijek ostala njegov bezgrješni Hram. Ali njezina prisutnost i njezina molitva jačaju vjeru i pouzdanje mlade Crkve. Ona ih potiče na ustrajnost, i tako su zajedno s njom obavili prvu molitvenu devetnicu. Plod nije izostao: Duh Sveti se u preobilju spustio na njih i od plašljivih kolebljivaca stvorio smione, gorljive i vjerne navjestitelje Evanđelja.
Jesam li raspoložen za molitvu? Možda molim samo kad me pritisne nevolja? Podržavam li zajedničku obiteljsku molitvu? Molim li zajedno sa svojim bračnim drugom, s djecom? Znam li druge poticati na molitvu i moliti s njima u njihovoj nevolji?
Marija je uvijek spremna da moli s nama i za nas. Ona je i u ovoj devetnici uza me. No ona ne može umjesto mene učiniti ono, što ja moram učiniti sam, a to je, da otvorim svoje srce Bogu i pokažem mu sve svoje slabosti i rane da mi ih izliječi. Moja duša može samo tako postati dostojan stan Duha Svetoga.
U ovoj sam devetnici s dragom Gospom možda već uočio neke svoje slabosti i manjke. Mogu se na njih još jednom letimice podsjetiti:
– Vjerujem li da Bog očinskom ljubavlju ravna mojim životom, i da je prvi način, kako da Bogu omilim, vršenje volje Božje po sitnim i krupnim dnevnim dužnostima? Ne moram li se u tome obnoviti, ili možda početi posve novim očima gledati na svoj život?
– Marija nas uči, da svoju ljubav prema Bogu dokazujemo i ljubavlju prema bližnjima, i to najprije našim najbližima: roditeljima, rođacima… Jesu li oni dosad bili uistinu prva briga moje djelotvorne ljubavi? Što u tome moram popraviti?
– Kako sam se dosad vladao u nerazumijevanjima, sumnjama? Možda sam nemilice bacao krivnju na druge i hoteći se pošto-poto opravdati izazvao svađe, vrijeđanja, optuživanja… Znam li opraštati? Odričem li se osvetničkih misli? Koje ću tu odluke stvoriti, da budem pravo dijete Marijino?
– Kakav je moj stav prema materijalnim dobrima? Možda ima mnogo nezadovoljstva obzirom na ono, što imam i zbog onoga što nemam? Da li je moje nastojanje bilo usredotočeno oko stjecanja žive i prosvjetljene vjere i kršćanskih kreposti ili samo oko stjecanja materijalnih dobara, zanemarujući ono prvo? Jesam li imao otvoreno srce i ruke za siromašnu braću?
– Da li ikad zahvaljujem Bogu za život (svoj i svoje djece) i za sva ostala dobra, koja dnevno primam? Znam li sve prikazivati Bogu moleći njegov blagoslov?
– Znam li poštivati vlastitu odgovornost svakoga za svoj život, da se ne miješam nepotrebno i time izazivam nezadovoljstva i razmirice?
– Vjerujem li u moć Marijinog zagovora i jesam li spreman slijediti njezine pouke koje nam je dala bilo riječima ili svojim životom? Kako se vladam kad me zadesi neuspjeh, trpljenje, bolest, smrt mojih milih?
– Koje mjesto ima u mom životu m o l i t v a? Imam li potpuno pouzdanje u Boga i onda kad me ne usliši onako kako ja želim? Molim li ponizno, ustrajno? Znam li druge poticati na molitvu i moliti s njima? Ne moram li stvoriti čvrste odluke obzirom na našu obiteljsku molitvu?
Ispit savjesti po Božjim zapovijedima otkrit će mi sva druga
područja mog života da vidim jesam li živio onako kako Bog hoće, ili sada moram
iskreno i ponizno priznati i okajati svoju krivnju, da uz majčinski zagovor
Prečiste Djevice Marije započnem novim životom.
Molitva.
Bezgrešna Djevice Marijo, Isusova i naša Majko!
Hvala ti za ovu devetnicu pred tobom i s tobom. Zahvali sa
mnom Bogu za sve milosti koje mi je u svojoj očinskoj dobroti udijelio i izmoli
mi milost, da skrušenim pokajanjem i iskrenom ispovijedi započnem novi život. Budi
mi ti, Majko Milosrđa, odsada Savjetnicom i Pomoćnicom, da se Bog proslavi u
mojem životu i, ako bude njegova sveta volja, da se po meni proslavi i u životu
onih duša koje su s mojom povezane. To te molim za ljubav prema Isusu, tvome
Sinu, Gospodinu i Spasitelju našemu. Amen.
Zdravo Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje
naše, zdravo!
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo, tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša, one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe
svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!
O Gospođo moja,o Majko moja! Tebi se
sasvim prikazujem, pa da ti se pokažem odanim, posvećujem ti svoje oči, svoje
uši, svoja usta, svoje srce, upravo svega sebe. Kad sam, dakle, sav tvoj, o
premila Majko, čuvaj me i brani me kao stvar i svojinu svoju. Amen.
Foto: radisici.ba
Dodajte komentar