Braćo i sestre, ova treća korizmena nedjelja, ponovno nas vraća da promišljamo o našem vjerničkom životu, našoj vjeri, duhovnosti, životu uopće. Vidite, mi ljudi, vrlo često znamo gledati situaciju samo sa jedne točke gledišta. Recimo kada nam se događa nekakva nesreća u životu, tragičan događaj, kada doživimo nepravdu, kada nas povrijedi netko nama blizak, kada jednostavno doživimo nekakvo zlo u našem životu, skloni smo, kao ljudi, promatrati samo negativnosti. Isto tako, zna se dogoditi kada se događa nekakvo dobro, nešto lijepo u našem životu, tada samo gledamo to, ne mislimo na ništa manje dobro, na nešto lošije. Imamo takav jedan primjer u današnjem prvom čitanju. Vidimo, da Izraelci doživljavaju strašne dane. Dane veoma teškog rada, ponižavanja, mučenja, i svega onoga što ruši temeljno čovjekovo dostojanstvo. Tužni su, razočarani, tjeskobni, mnogi su i teško bolesni. Međutim, možemo primijetiti da je Bog prisutan i u našim problemima, našim poteškoćama, tjeskobama i slično. Vidimo, da dragi Bog jako dobro poznaje probleme ljudi. Poznaje probleme zajednice, i ono što je još važnije, ohrabrujuće, poznaje svakoga od nas. Poznaje nas po imenu. Vidimo, da je Bog Mojsija pozvao po njegovom imenu. Kako je to ohrabrujuće! Bog nas poznaje, svakoga, jako dobro nas poznaje i zna što nam je potrebno. Cijeli događaj prvoga čitanja, sve to je usmjereno na Isusa Krista. Apostol Pavao nas u drugom čitanju opominje da ne mrmljamo protiv Gospodinove volje. Kako je to neki puta teško! Prihvatiti Božju volju. Ali poučenim primjerom Mojsija i Izraelskog naroda, moramo sebi posvjestiti da Bog upravlja našom poviješću, našim životom. Naravno, uvijek svjesni toga, da On to ne radi mimo nas, nego uvijek zajedno sa nama. Zato je važno da razumijemo tekst iz Evanđelja. Današnje evanđelje je zaista ohrabrenje da nas Bog uvijek treba za njegove planove, ali još veće ohrabrenje da s nama ima strpljenja. Ma neće nas on tek tako odbaciti, ostaviti. Padamo mi, griješimo, okrenemo mu leđa često puta, razočaramo i čovjeka i Boga, ali opet nam pruža novu šansu da krenemo novim putem. Da krenemo stazama života sa novom životnom snagom, vedrinom, ohrabrenjem. Vidimo da Isus dva puta poziva na obraćenje. Obraćenje srca, obraćenje našega uma. Braćo i sestre! Potrebno je svaki dan odlučiti obratiti se. Ma lako je to meni sada reći, lako je to i odlučiti, ali nije lako sve to sprovesti u život. Čim krenemo stazama života, kao da ta odluka za obraćenje počinje da blijedi. S toga, odlučimo najprije, potaknuti Mojsijem i Izraelcima da nećemo mrmljati, evo, barem to. Mislim da je to poprilično težak zadatak da dane u korizmi provodimo tako, da s jednim mirom prihvaćamo ono što život nosi, zajedno sa Bogom rješavamo, te na taj način svjedočimo da u njega vjerujemo i svoj život povjeravamo u njegove ruke. tada ćemo biti kao ona smokva iz evanđelja, koja dobija novu šansu da živi, da bude Božja, da bude radosna, pozitivna. Takav život neka nam bude svima, novim korizmenim odlukama. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: https://pixabay.com/en/old-book-book-bible-old-paper-1157672/
Dodajte komentar