Prema evanđeljima, Božji neprijatelj nije grijeh od kojega Gospodin oslobađa nego vlast, moć. Dok je Bog – Ljubav koji se stavlja na služenje ljudima, vlast, moć je gospodstvo nad ljudima koje ih podjarmljuje. To se upravo događa u današnjem evanđelju. Isus je po treći put najavio, dakle konačni, svoju muku i smrt u Jeruzalemu. A učenici? Oni su gluhi i slijepi. Zaneseni ambicijama i taštinom ne razumiju Isusove riječi. Piše Marko: „I pristupe Isusu“ – trebalo bi biti prevedeno „približe se“ – a to znači da su učenici daleko od Isusa; oni ga prate ali nisu sposobni slijediti ga. „Jakovi i Ivan“ – dva učenika s nadimkom „sinovi groma“ što znači oštri, autoritarni – „sinovi Zebedejevi govoreći mu: Učitelju…“ – biti učitelj označava osobu od koje se nešto prihvaća, uči no oni ga ne slušaju jer ga ne slijede. „htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo“. Nakon svog drugog navještaja muke i smrti, Isus je rekao: „Tko hoće biti prvi neka bude posljednji i svima sluga“. Ova dva učenika žele biti prvi a bez namjere postati posljednji. „Što hoćete da vam učinim? Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“ Oni misle da Isus ide u Jeruzalem kako bi ga osvojio, preuzeo vlast i časna mjesta te od njega traže najvažnije položaje – s lijeve i desne strane – kako bi s njim zajedno vladali. Očito da ništa nisu shvatili od svega što im je Isus govorio, niti nakon trostrukog govora o onomu što ga čeka u Jeruzalemu. Evo nam Isusova odgovora: „»Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem…“ – čaša je slika sudbine, smrti kojoj Isus ide ususret – „ili krstiti se“ – nekoliko puta koristi glagol „krstiti“ koji naravno nema današnje sakramentalno značenje nego znači „biti uronjeni“ što je lakše za shvatiti. Dakle, Isus im želi reći: „Možete li biti uronjeni u ono što me čeka – uranjanje u muku i smrt“? S velikom umišljenošću „oni mu rekoše: Možemo.“ No, činjenica je da će u trenutku Isusova uranjanja – hapšenja i muke – svi pobjeći! „A Isus će im: Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni“ – to znači da će i oni ići ususret progonima i smrti – „ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«“ Tko su ti „kojima je pripravljeno“? To su oni koji će u trenutku iskušenja biti sposobni slijediti ga. A među njima nema učenika nego onih koji su sposobni podignuti križ i slijediti Isusa. Zahtjev ove dvojice učenika razgnjevio je ostalu desetoricu. Napisa Marko: „Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.“ Oni se nisu sablaznili zbog zahtjeva one dvojice učenika jer i ovi teže za prvim mjestima. U biti, oni se ljute na njih jer su ih pretekli u svojim ambicijama. Broj „deset“ kojega evanđelista napisa aludira na veliki raskol koji je doveo do raspada Izraela. Naime, nakon Salomonove smrti, glavari izraelskih plemenâ su molili Salamonova sina Roboama da bude bolji od svog pokojnog oca. Nakon što im je odgovorio s velikom prepotentnošću i umišljenošću, deset plemena je napustilo Izraelsko kraljevstvo što je dovelo do raskola i raspada Izraela. Prema tome, evanđelista aludira na činjenicu da su ambicija i taština uzrok podjelâ u kršćanskoj zajednici te mogu dovesti do propasti. „Zato ih Isus dozva“ – zove ih jer su daleko od njega – „i reče im: »Znate da oni koji se smatraju“ – oni se smatraju da su takvi a zapravo to nisu – „oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima…“ Isus ima lošu sliku o vladarima koji su u biti tirani. „i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.“ Isus će im tri puta reći: „Nije tako među vama!“ U kršćanskoj zajednici ne smije biti niti primisao na imitaciju strukturâ vlasti i gospodstva. U njoj ne postoje dinamizmi vlasti prema kojoj bi neki vladali a drugi slušali nego obiteljski dinamizmi gdje jedni žive radi dobra drugih i radi sreće drugih. Dakle, Isus im tri puta naglašava: „Nije tako među vama. Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!“ Poslužitelj je onaj koji se slobodno i voljno – zbog ljubavi – stavlja drugima na služenje. No, Isus ne isključuje mogućnost biti prvi: „I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“ – sluga je onaj koji se nalazi na dnu ljestvice u društvu. A zašto? Isus je Sin Božji, sâm Bog, a Bog, koji jest ljubav, stavlja se ljudima na služenje. Isus to potvrđuje riječima: „Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ – odnosno za oslobođenje mnogih. U Isusu, Bog ne traži da bude služen nego se On sâm stavlja drugima na služenje. Oni koji žele biti u zajedništvu s takvim Bogom, bit će prepoznati po sljedećem znaku – slobodnom i voljnom služenju drugih – zbog ljubavi.
Preuzeto: http://sites/svjetlo-vjere.com/files.studibiblici.it/
Dodajte komentar