DVADESET I DRUGA KROZ GODINU, 30. 9. 2015.

NAPUSTILI STE ZAPOVIJED BOŽJU A DRŽITE SE PREDAJE LJUDSKE

Komentar evanđelja Alberto Maggi

Mk 7,1-8,14-15,21-23

Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. Opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«Svaki put kada Isus navješćuje život, pojavljuju se neprijatelji života.Evo što evanđelista zapisa: „Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca“ –pismoznanci bijahu službeni teolozi, učiteljstvo židovske religije – „koji dođoše iz Jeruzalema“. Izgleda da je ovog puta Isus „zbrljao“ do kraja kada su visoka religiozna gospoda morala doći čak iz religioznog središta onog vremena, Svetog grada, Jeruzalema.Mogli bismo se zapitati – pa što je to tako groznog Isus učinio da su oni morali doći?Marko nam daje odgovor: „Opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.“ Evanđelista se nadovezuje na dijeljenje kruha koje predstavlja Euharistiju. Kada je Isus dao narodu kruha, nije ih tražio da najprije operu ruke odnosno da se očiste. To nije učinio jer – a to je pravo značenje Euharistije – ne treba biti čisti da se blaguje nego blagovanje čini osobu čistom!To skandalizira – sloboda skandalizira! Zato Isusu predbacuju riječima: „Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih…“ – prema njima, Mojsije je na Sinaju primio dva zakona: onaj pisani i onaj usmeni koji ima istu vrijednost kao i pisani zakon a naziva se predaja starih. Štoviše, ima istu vrijednost kao i Božja riječ.

„nego nečistih ruku blaguju?“Isus iznenađujuće odgovora – ponavljam – Isus se obraća najvišim religioznim vlastima Jeruzalema koji, kada govore, kao da Bog govori – „Dobro prorokova Izaija o vama…“ – i sada bi se očekivao neki Isusov kompliment a on im reče „lakrdijaši“. Naime, izraz „licemjeri“ u onom dobu nije označavao neku moralnu karakteristiku koju danas ima nego je značio komedijaš, onaj koji radi u kazalištu, lakrdijaš. Licemjer bijaše onaj koji na pozornici ne bi koristio vlastito lice nego bi nosio masku na njemu. Nastavlja Isus citirajući Izaiju 29,13: „Ovaj me narod usnama časti, a srce“ – u hebrejskom mentalitetu srce označava razum, pamet, svijest – „a srce mu je daleko od mene“. Dakle, sav vaš kult, sva vaša religioznost ništa drugo nije doli jedna vanjska fasada a o vašim interesima da i ne govorimo.I ide do kraja: „Uzalud me štuju naučavajući nauke „ – podsjećam, oni se žale što Isusovi učenici ne poštuju predaje starih koje Isus diskvalificira a koje su prema Izaiji: „uredbe ljudske“. U biti, oni svemu što su izmislili i nametnuli daju božansku vrijednost kako bi drugima vladali pozivajući se na Boga.Stoga ih Isus optužuje: „Napustili ste zapovijed Božju“ – zapovijed Božja je u korist ljudi – „a držite se predaje ljudske“ – radi vlastitih interesa.Isus ponovno poziva mnoštvo te se svima obraća. „Poslušajte me svi i razumijete!“ – poziv ne samo poslušati nego i prihvatiti što će im reći.„Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti…“ Čekaj malo! A što je s knjigom Levitskog zakona koja sadrži mnoga poglavlja o svemu onom što je nečisto te, kada uđe u čovjeka, čini ga nečistim?Isus se ne da! Nakon kritike usmenog zakona ili Talmuda, ide dalje – a to je i te kako težak prekršaj – kritizira pisani zakon. Nažalost, liturgičari su i ovdje napravili masakr izbacivši retke reakcije Isusovih učenika koji su bili spremni napustiti predaje starih ali ne i pisani zakon.

,Reče Isus: „nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje“.Samo u Markovu evanđelju nalazimo komentar da je ovim činom Isus „svu hranu učinio čistom“.Ovim postupkom Isus poriče knjigu Levitskog zakona a time i riječ Božju. Naime, popis nečiste i čiste hrane u toj knjizi ne odgovara volji Božjoj. Zbog tih teških riječi Isus će morati pobjeći u područje Tira.No, prije toga, Isus daje smjernice pravog odnosa između Boga i čovjeka koji se ne očituju u nekakvim izvanjskim obredima i ceremonijama nego u ponašanju koje može drugima zla učiniti. Isus nabraja dvanaest ponašanja – svi protiv čovjeka a nijedan protiv religije.Prvo nije „bludništvo“ kako je prevedeno nego „prostitucija“. Ona se ne odnosi samo na seks nego na prodaju radi karijere, uspjeha, ambicija, interesa. Dvanaest ponašanja a niti jedan nije povezan s Bogom.Kada se popis prenosio usmenim putem i učio se napamet, prvi i zadnji su bili najvažniji za zapamtiti: prostitucija i bezumlje (glupost).Bezuman ili glup je onaj koji živi samo za sebe, koji misli samo na svoje interese a druge ne primjećuje niti primjećuje njihove potrebe. Isus zaključuje: „Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“. Dakle, prema Isusu, razlika između čistog i nečistog ne dolazi od Boga. Nečistoća se rađa u  u zlim odnosima i ponašanjima prema drugima, prema čovjeku.