Draga braćo i sestre! U još jednoj školi evanđelja, školi Riječi Božje, slušamo danas našeg Gospodina, koji nas usmjerava i govori o poniznosti, oholosti, čašću, i svemu onome što čovjeka itekako u životu zna opterećivati, odnosno čovjeka koji se tome zna prepustiti. S toga, u prvom čitanju, odlomcima iz knjige Sirahove, pronalazimo upute koje jedan pobožan izraelac upućuje, kako vidimo u čitanju, svome sinu. Nije važno da li je to zaista upućeno njegovom sinu, ili određenoj zajednici, ovoga puta upućeno je svima nama. Prva rečenice već govori, nama možda jednu neobičnu činjenicu. „Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli“. Mi ljudi, obično smo mišljenja, da onaj koji nam nešto dariva, da netko ako nam poklanja stvari, novac, svoje vrijeme, uvijek ima dobru namjeru. Ali, ne mora biti tako. Može se dogoditi, da takva osoba, isto očekuje i od nas. Da i mi poklanjamo svoje vrijeme, svoj novac, ili bilo što drugo osobi koja i nama to čini. Zato u prvom čitanju vidimo primjer da ako je netko krotak, ponizan, miroljubiv, prema svakom čovjeku, možemo očekivati da ćemo biti voljeniji nego kad darujemo skupe poklone. Upravo na to, treba da nas potakne ovo prvo čitanje. Da se vježbamo u poniznosti, blagosti, krotkosti, i na taj način možemo očekivati i od drugih ljudi dobrotu, blagost, iskrenost. U slučaju da kod nekoga to ne doživimo, to je već njegov grijeh kod dragoga Boga, a ne naš. Mi smo svoje učinili onako kako treba. U drugom pak čitanju, Poslanici Hebrejima, pronalazimo ohrabrenje. Iako čovjek pravedan, ponizan, dobar, spreman drugima pomagati, ne znači da će uvijek naći podršku drugih ljudi. Naprotiv, događat će da će upravo zbog njegove dobrote, zbog svjedočenje za Istinom, on sam doživljavati progonstvo. Upravo se to događa u drugom čitanju. Autor poslanice Hebrejima, ohrabruje narod koji je povjerovao Gospodinu. Ohrabruje ga da ne budu zagledani u sve ono negativno što se oko njih može dešavati. Prijevare, zamke, ljudska zloća, nego da budu zagledani u Grad Boga živoga, nebeski Jeruzalem, koji nas svakako čeka. Zapravo, ohrabruje nas da budemo zagledani u Nebesku Crkvu kojoj svakim danom našega života hitamo. To je draga braćo i sestre, jedina nada svakog čovjeka koji na ovome svijetu može trpjeti razne poteškoće, upravo zato jer je dobar, ponizan, pošten. Nemojmo se obeshrabriti i nemojmo se plašiti biti dobri. Koliko god zloća ljudi može čovjeka uništavati, upravo ta dobrota, ta poniznost može oko nas stvoriti ljude koje sam dragi Bog šalje. A to se i događa, svakodnevno. Ono što mi kao vjernici trebamo činiti, jeste, da svakim danom svjedočimo tu blagost i dobrotu, i ne trebamo biti zabrinuti ni zašto. to je glavna poruka i današnjega evanđelja. Isus jasno kaže na što trebamo paziti tijekom našega života, da nam upravo ta poniznost pomogne. Nemojmo odmah u prve redove, nemojmo odmah na počasna mjesta. Ako zovemo samo bogate u društvo, kakva nam je plaća? Isusova poruka nije lagana za uši, ali takva je. Pogledajmo malo na siromahe, pomozimo koliko možemo, i vidjet ćemo, Gospodin će nam uzvratiti svojom milošću.
Draga braćo i sestre, neka nam današnja riječ Božja pomogne, da budemo ponizni, blagi, strpljivi, i samo tako možemo ići ovim životom uz Božji blagoslov. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo:
Dodajte komentar