Draga braćo i sestre, poštovani slušatelji Radio Marije!
Čuli smo u današnjoj riječi Božjoj, poticaje Gospodina Isusa Krista, da se borimo da uđemo na „uska vrata“, odnosno da ta „vrata“ vode u Kraljevstvo Božje! Htio bih da danas zajedno promišljamo prije svega o putevima našega života, i je li nas naš životni put usmjerava prema „uskim vratima“ ili prema širokim i otvorenim vratima kroz koja možemo sasvim lako i jednostavno proći. Najprije, analizirajmo zašto uopće Isus govori o takvim vratima, koja su malena, uska, nepraktična. Zašto bi uopće takva vrata Isus koristio, kao mjerilo prolaza u Božje Kraljevstvo, odnosno kao mjerilo spasenja?! Svi mi volimo određene komotnosti, određene pozicije, počasna mjesta, bilo u društvu bilo u Crkvi. Ono na što nas Isus danas poziva, jeste da usmjeravamo svoj život, životni put tako, da se oslobađamo svega onoga što nas mami ka određenim častima i pozicijama. Zato i kaže ovu rečenicu: „Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvi koji će biti posljednji.“ Pokušajmo shvatiti ta „uska vrata“, ne kao prepreku, ne kao izazov kojega moramo pobijediti, nego kao putokaz prema Božjem Kraljevstvu. U to Božje Kraljevstvo, nećemo nositi ni naše pozicije, ni naše časti, ni naše titule, doktorate, diplome, novac, stvari, ne, ništa od toga. U Božje Kraljevstvo nosimo prije svega nas, i sve ono dobro što za našega života uradimo. Jučer, tijekom dana, dok sam razmišljao kako će uspjeti koncert, dok sam razmišljao što bih danas govorio o evanđelju, razmišljao sam, da mi ljudi, svatko danas ovdje koji je u ovoj crkvi, živimo prvi put u povijesti, ali i zadnji put! Braćo i sestre, nema reprize, nema ponavljanja, nema druge šanse, nema izvini, oprosti, nema popravit ću se, bit ću bolji! Sada živimo! Sada smo pozvani raditi na tome da idemo ka tim uskim vratima, ali ne da nosimo za sobom brdo opterećenja, brdo stvari, s kojima nećemo moći proći kroz ta vrata, nego smo pozvani da sa sobom nosimo dobra djela, pozitivna djela, ljubav, radost, sve ono što čovjeku može stati samo u njegovo srce, a srce je ogroman prostor i može puno toga primiti. Svaka naša dobrota, svaka gesta ljubavi, opraštanja, pažnje, čovjeka rasterećuje, a ujedno olakšava prolaz kroz „uska vrata“. Braćo i sestre! Mi se danas, svi ovdje u ovoj crkvi koji smo prisutni, svi Vi poštovani slušatelji Radio Marije, nazivamo vjernicima, to i jesmo. Ali, nemojmo zaboraviti Isusove riječi iz današnjeg evanđelja: Doći će sa Istoka i Zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Znači li to, da to što smo danas u ovoj crkvi, da nam nije osiguran prolaz kroz „uska vrata“? Da, braćo i sestre! To što smo danas ovdje, nama je poticaj da budemo bolji, iskreniji, pošteniji, i sve ono na što nas Isus poziva. Ne mogu, a da se ne osvrnem na sinoćni koncert! Upravo je to gesta, svakoga od nas, da činimo nove stvari, da činimo nešto dobro, da u svoje srce pohranjujemo stvari koje nisu opterećenje, nego „ulaznica“ u to Božje kraljevstvo. Neka današnja Riječ Božja, svima nama pomogne da odlučimo prije svega hodati ka tim „uskim vratima“, ka prolazu u dobrotu, ljubav i poštenje! Kroz ta vrata, prođimo već danas, ovog trenutka, i gledajmo sebe u kraljevstvu Božjem! Amen!
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: www.opendoorpersonnel.com
Dodajte komentar