Post 12,1-4a; 2 Tim 1,8b-10; Mt 17,1-9
Svoje najbliže učenike Isus uvodi u otajstvo njegove osobe i odnosa s Ocem. To je ključni trenutak za njega i one koji ga slijede upravo sad kad postaje sve jasnije kako njegov put vodi prema skoroj muci i smrti na križu. Matej kaže da Isus te učenike uze sa sobom u osamu. Zašto Isus ne obznanjuje javnosti tako duboku stvarnost? Zar ne bi tako možda mogao promijeniti svoju sudbinu? Zašto uzima samo nekoliko učeni- ka i vodi ih sa sobom, nasamo? Možda zato što iskustvo Boga nije fenomen masmedija, nije tek emotivni doživljaj, kako to tada Petar pokušava razumjeti: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti.“ Iskustvo je Boga nešto što prije svega mora ući ondje gdje smo mi sami nasamo sa sobom, u našu dušu, tamo gdje se rađaju odabiri i odluke o promjeni života. U suprotnom se ono svodi na ganutost koji pokreće osjećaje, ali ne i djela. Evo razloga zašto učenici ne podižu sjenice, nego silaze dolje. Iz tog mjesta gdje smo sa sobom u osami, iz duše se rađaju konkretni izričaji ljubavi, kada potaknuti sus- retom s Isusom na Taboru siđemo dolje živjeti za druge.
Piše: preč. mr. sc. Mirko Štefković
Izvor: ZVONIK, katolički list, broj 267.
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar