Braćo i sestre!
Danas, na drugu korizmenu nedjelju, nastavljamo hod poniznosti, nastavljamo promišljati o smislu našeg vjerovanja, postojanja – jer, to je korizma! Vidimo u prvom današnjem čitanju. Abraham! Čovjek pobožnoga života, pravedan, pošten – sve odlike ljudskosti – ali nema potomstvo! Vidite, u vrijeme dok je živio Abraham, onaj tko nema potomstvo, nije ispunio svoju životnu zadaću! Bog ga je odbacio, zaboravio je na njega. Život tada postaje isprazan, bez smisla, bez nade, bez imalo životne radosti. I kao da Bog po Abrahamu govori i nama danas; ne odustaj, ne prestani se čovječe nadati. Ma jeste, život je često puta nepravedan, težak, pretežak – ali ne odustaj! Abraham i Sara koji su već bili klonuli od „Božje odbačenosti“, koji su već vjerovali da ih Bog „kažnjava“, doživljavaju najveću sreću svoga života. Ali, nešto je zanimljivo. To se dešava u Abrahamovom životu tek onda kad dotiče dno. Često puta kao da se odupiremo da dotaknemo dno u našem duhovnom životu. A zapravo, tek tada, kada više ništa ne možemo učiniti, kada dođemo do „kraja“, kada postajemo potpuno nemoćni, tek onda Bog šalje čudo u naš život, i doživljavamo nešto predivno, Božju ljubav. Tek tada, kada doživimo tu Božju ljubav, tek onda kada se potpuno posvetimo našemu Bogu, možemo doživjeti opomenu apostola Pavla koji kaže: „mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova“. Nemojmo misliti da Pavao ovdje govori o nekim neprijateljima koji ne vjeruju u Krista, na nekoga tko nije vjernik. Pavao upravo baš ovdje misli na nas, nas vjernike, kršćane. Odupiremo se križu, odupiremo se patnji, bolu, odbačenosti, tuzi i samoći. U križu je pobjeda! I ovo drugo čitanje možemo povezati sa prvom, s Abrahamom. Tek kada zagrlimo svoju tugu, tek kada zavolimo našu samoću, tek kada prihvatimo bol, ponovno Bog preobražava naše živote, pokazuje svoju ljubav, dobrotu. Bol preobražava u blagostanje, tugu u radost, samoću u nešto veliko poput ljubavi, odbačenost sa ljudima koji nas prihvaćaju i vole. U tim trenutcima dolazi do naših riječi kada možemo izgovoriti: Dobro nam je ovdje biti! Dobro nam je Isuse biti pored tebe, s toga, nemojmo nas ostaviti! Slušamo Tvoje zapovijedi i želimo činiti kao što ti kažeš, kao što Otac kaže! I dok se pred nama preobražavaš, dok nam je dobro s Tobom, pored Tebe, daj nam snagu za ovaj život, Život koji je Očev dar. Da možemo klicati poput psalmiste: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim?“ Ne bojimo se, pouzdajemo se u Tebe! I u najtežim životnim situacijama, uzdamo se u tebe Isuse, vjerujemo tebi. Vjerujemo, vjerom jakom i čvrstom. Neće nas pokolebati ništa! Ne damo mjesta strahu i sumnji, nego hrabro, ali zaista hrabro, sve do onoga trenutka kada se svi zajedno pojavimo u onoj slavi koju nam je naš Bog obećao. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: https://pixabay.com/en/cruz-jesus-sacrifice-forgiveness-1092672/
Dodajte komentar